KOLUMNE
FORMULE ŽIVLJENJA: Ženska logika
Piše: Dr Zoran Milivojević
Povremeno, istina sve manje u posljednje vrijeme, možemo da čujemo da se neki muškarac žali kako ne razumije žene i njihovu „žensku logiku”. Muškarca zbunjuje to što nakon što se izvinio partnerki, koja ga je optužila da joj se nikada ne izvinjava, ona je nastavila da ga optužuje: „pa da, najlakše je reći izvini”. Muškarčeva pretpostavka je da su muškarci logični, a žene nelogične.
Ne postoji ni muška ni ženska logika, već je zaključivanje to koje može da bude logički ispravno ili neispravno bez obzira na pol osobe koja razmišlja i zaključuje.
Ljudski mozak je neka vrsta organskog kompjutera koji ne može a da ne obrađuje informacije. Kada se dijete rodi njegov mozak možemo da smatramo nekom vrstom „poluproizvoda” koji će se razvijati u skladu sa vrstom stimulacije kojoj je izložen. Zato je jedan od važnih zadataka svakog roditelja da stimuliše dijete kako bi ono razvilo sposobnost mišljenja i logičkog zaključivanja.
Djetetovo pravo da misli svojom glavom nekada može da bude osporeno od strane roditelja ili drugih pripadnika zajednice. Tipičan način je psihološka „zabrana mišljenja” što znači da se u kulturama u kojima se pogrešno smatra da su muškarci inteligentniji od žena, dječaci podstiču da misle, dok se ta ista sposobnost potcenjuje kod djevojčica.
Postoji nekoliko načina na koje se ženskom ili muškom djetetu može uputiti „zabrana mišljenja”, a glavni je da se dijete etiketira kao glupo, tupo, zbunjeno, itd. Dijete je u procesu razvoja i nema izgrađenu sliku o sebi, zbog čega je sklono da povjeruje da je zaista glupo. Ono može da prestane da misli ili da ima sumnju u ispravnost i vrijednost svojih misli i zaključaka. Umjesto da misli, ono može samo da osjeća.
Nekada djeca prestaju da misle da bi izbjegla konflikte sa važnim drugima. Ako dijete primijeti da kada misli različito od drugih, da se oni osjete uvrijeđenim i odbace ga, ono tada može da prestane da misli kako bi bilo prihvaćeno. Razlog za uvrijeđenost drugih je u njihovoj zabludi da kada sagovornik ne misli isto što i oni, da im on tada poručuje da je on pametan, a da su oni glupi. Zato na razliku u mišljenju reaguju kao da je najveća neizgovorena uvreda. A kako je djetetu najvažnije da bude prihvaćeno, ono može da prestane da misli svojom glavom kako bi izbjeglo da misli različito.
Kako mozak ne može a da ne obrađuje informacije, kada neko odustane od svjesnog razmišljanja, onda se njegovo razmišljanje „preseli” na nesvjesni nivo. Kod djevojčice kojoj je „zabranjeno” da misli, nastaje snažna „ženska intuicija”. Ne postoje ni ženska ni muška intuicija, postoji samo intuicija – proces obrade podataka kojeg osoba nije svjesna, ali je svjesna njegovog rezultata.
Jedan od najboljih načina da djecu učimo kako da misle jeste da mi mislimo „naglas”, kao bi shvatila kako smo izveli određene zaključke.
Izvor: politika.rs
