MAGAZIN SLAJDER
MAJA PAVLIČIĆ U OGLEDALU: Privilegija je imati prijatelje iz djetinjstva
Maja Pavličić, izvršna direktorka GRAWE osiguranja Crna Gora, današnja je gošća u našoj rubrici ,,U ogledalu“. Nakon više od 25 godina rada na različitim poslovima i u institucijama, sebe smatra odgovornom i stručnom osobom koja cijeni svoj posao. Njena strast su putovanja, a nostalgična je kada se sjeti djetinjstva, Donje Gorice, Grlića i Danilovgrada. Udata je i ima kćerku Teu.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Na puno lijepog i bezbrižnog. Tvrdim, i kao roditelj, da smo imali pravo djetinjstvo. Internetom kruže podsjećanja za generacije rođene 1950, 60, 70… Umjeli smo da se družimo, volimo, svađamo…Posebno sam voljela odlaske na selo u moju, i danas voljenu Donju Goricu, ili ljeti u staru kuću u Grliću kod Danilovgrada, odakle je majkina familija. Naravno, uvijek imam nostalgiju za Titogradom, ali i privilegiju da imam prijatelje iz najranijeg djetinjstva.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Prvi honorar…bilo je to davno tako da ne mogu da se sjetim baš koji je taj prvi, ali je sigurno da sam honorar zaradila od nekog angažmana kroz studentski servis. Recimo da je to bilo ,,čuvanje” izložbe u Dvoru Kralja Nikole na Kruševcu. U to vrijeme bila je postavka ,,Nesvrstanih” i bilo je fenomenalnih slika. Na spratu je bila izuzetno uspješna postavka postera iz Holandije. Potrošila sam ga odmah i bez mnogo razmišljanja da bude ,,pametno” potrošeno.
Sa porodicom na Krfu
Na čemu insistirate u poslu?
-Sa više od 25 godina iskustva na raznim poslovima i u institucijama, smatram da samo odgovorna, stručna i osoba koja svoj posao cijeni i može biti dobar saradnik. Mi smo mali kolektiv, svi su angažovani na više zadataka, postoje i generacijske razlike, ali se razumijemo u svakom trenutku i to osjećaju svi koji se druže sa nama. Dakle, insistiram na odgovornosti, stručnosti i, ne manje važnom, vaspitanju i opštoj kulturi.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Uvijek sam mnogo čitala, posebno kao student, sad nemam toliko vremena ali čitam uvijek nešto. Moja preporuka bi bila za puno naslova ili, bolje, pisaca, ali ako moram jednog da izdvojim neka to bude Mego O Farel i njen roman ,,Kad si otišao” njen prvi, a po mom mišljenju i najbolji roman. Sa druge strane, za mene najupečitljiviji naslov jednog književnog djela, a i sami sadržaj Kunderina ,,Nepodnošljiva lakoća postojanja” ili Markesov roman ,,Sto godina samoće”. Film koji me ,,nosi” godinama jeste ,,Mostovi okruga Medison”, a kasnije sam pročitala i knjigu, čak i nastavak, odnosno kraj prelijepe ljubavne priče koja je tema romana. Toplo preporučujem.
Koje jelo najviše volite?
-Sva jela od tijesta, recimo sarajevska pita sa sirom. Naginjem vegetarijanstvu, nisam gurman. Hrana je za mene u funkciji – utoliti glad, a ne zadovoljstvo, osim izuzetno.
Putovanje-Pompeja
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Osim prave osobe, razumijevanje, i razgovor. Jedna tibetanska izreka kaže da se treba oženiti/udati za onoga sa kojim ćeš u starosti moći da razgovaraš!
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Svi veliki umjetnici koji su ostavili trag u istoriji čovječanstva, zasluženo bi trebalo biti oživljeni. Posebno, Leonardo da Vinči, Mikelanđelo ili Mocart koji je bio čudo od djeteta, a umro u bijedi.
Putovanje koje pamtite?
-Putovanja su moja strast i imam privilegiju da puno putujem. Ako treba da izdvojim jedno putovanje to je Egipat, zbog kojeg iskreno žalim što nije više ,,sigurna” destinacija. On je ranije bio u top pet turističkih destinacija, sa svim nevjerovatnim kontrastima koji ta zemlja ima.
Za uspomenu: Kineski zid
Pjesma Vašeg života je?
-Dok smo se još zabavljali, suprug mi je poklonio predivnu pjesmu Blaža Koneskog ,,Molitva”.
