U maju  2007. godine, porodicu Kobl pogodila je stravična tragedija. Dok se majka Lori, vozila kući sa svoje troje djece, 5-godišnjim Kajlom, 4-godišnjom Emom, i 2-godišnjom Keti, kamion natovaren s 20 tona elektronike udario je u zadnji dio njihovog automobila.

Kamion je jurio 110 kilometara na sat. Lori se ne sjeća ničega, suprug Kris morao joj je reći da su im djeca mrtva.

Vozač kamiona Horhe Miguel Romero, koji je već ranije kažnjavan zbog prebrze vožnje, nije se žalio na presudu za ubistvo iz nehata motornim vozilom.

Nakon nesreće, par se posvetio borbi za promjene u transportu, za koju su se nadali da će spasiti živote.

– To je industrija koja plaća po kilometru. A za vozače to znači samo jedno – ako kamion stoji, oni ne dobijaju platu. To je zapravo cijela industrija koja podstiče opasnu vožnju. Vozači kamiona voze prebrzo, voze umorni i želimo da se to promijeni  – ističe Kris Kobl.

Ali, šest mjeseci nakon tragedije, Kris i Lori dobili su razlog za nadu … Lori je ostala trudna s trojkama: dvije djevojčice i jednog dječaka, baš kao i prije.

Za Lori i Kris, bilo je jasno da to nije slučajnost. Oni vjeruju kako su za to zaslužna njihova stradala djeca.

– Um ne može ni razmišljati drugačije. Ako smatrate da vas neko prati, posmatra i štiti i ovako se nešto dogodi, teško je zamisliti da oni nijesu bili uključeni u ovo  – rekao je Kris.

U maju 2015., Ešli, Eli i Džejk proslavili su sedmi rođendan.

– Mislim da je to čudo. Mislim da su Kajl, Ema i Keti imali neke veze s tim. Mislim da su nam pomogli, mislim su oni to omogućili – kaže Lori.

Ništa ne može zamijeniti gubitak troje djece i njihovu beskrajnu ljubav, ali novi brat i sestre pomoći će ovoj porodici da krene naprijed.