MAGAZIN PREPORUKA
JANUŠ KORČAK O VASPITANJU DJECE: Ne potcjenjujte ih i ne projektujte svoje ambicije na njih
Foto: PAPCAF-ARCHIWUM AW
Postoje poruke koje nikada ne zastarijevaju, posebno ako dolaze od ljudi kakav je bio Januš Korčak (Janusz Koczak) ili Henrik Goldsmit, kako mu je bilo pravo ime, poljski pedijatar, pisac, pedagog. Čovjek koji je, kada su nacisti okupirali Varšavu, umjesto da pobjegne, kada je imao šansu, ostao sa vaspitanicima Doma siročadi. Nije se od njih odvajao ni kada su deportovani i kada ga je jedan od nacističkih vojnika prepoznao i ponudio mu slobodu. U vozu do zloglasnog koncentracionog logora Treblinka je mališanima, da bi im odagnao crne misli, pričao srećne priče. Od štićenika se nije odvajao ni u gasnoj komori. Bio je inspiracija za sve ljude oko njega i kasnije čitav svijet.
Ovo je čovjek koji itekako ima podlogu da svijetu kaže mnogo toga o djeci, njihovom karakteru i vaspitanju. Bio je jedan od začetnika istraživanja iz područja psihološkog razvoja djece i pedagoške dijagnostike.
Najvažniji elementi Korčakove koncepcije odgoja su:
1. odbacivanje nasilja – fizičkog, verbalnog, nasilja koje proizlazi iz prednosti starije dobi ili obnašane funkcije
2. ideja odgojne interakcije između odraslih i djece koja proširuje definiciju klasične pedagogije
3. uvjerenje da je dijete ljudsko biće u jednakoj mjeri kao i odrastao čovjek
4. načelo prema kojem se u odgojnom procesu u obzir uzima individualnost svakog djeteta
5. vjera u to da dijete samo najbolje poznaje sopstvene potrebe, težnje i osjećanja, stoga ima pravo očekivati da odrasli uvažavaju njegovo mišljenje
6. priznavanje djetetu prava na poštovanje, neznanje i neuspjeh, privatnost, sopstveno mišljenje i vlasništvo
7. svijest o tome da je razvojni proces djeteta težak posao
Stoga, evo nekoliko citata iz njegovih pedagoških knjiga ,,Kako voljeti dijete” (How to love a child) i ,,Voljeti svako dijete” (Loving every child).
Foto: dreamatico.com
1. Ne očekujte da vaša djeca ispunjavaju vaše ambicije. Pomozite im da postanu samosvojni ljudi, a ne vaša kopija.
2. Ne očekujte od djeteta da vam plati za sve što ste u njega uložili. Dali ste mu život; kako da vam se oduži? On će dati život drugom, drugi trećem… to je zakon nepovratne zahvalnosti.
3. Ne svetite se djetetu za uvrede koje su vas snašle, da u starosti ne biste jeli gorak hljeb. Jer što si posijao to ćeš i požnjeti.
4. Ne potcjenjujte djetetove probleme. Svakom je dat život u skladu sa snagom koju ima. Zapamtite, djetetov život jednako je težak poput vašeg, možda čak i teži, jer ono nema životnog iskustva.
5. Nikada ne ponižavajte dijete!
6. Ne zaboravite da su najvažniji čovjekovi susreti u životu – susreti s djecom. Obraćajte više pažnje na njih, jer mi nikada ne možemo znati koga možemo susresti u tom djetetu.
7. Ne mučite sebe ako ne možete nešto da učinite za svoje dijete. Sjetite se, nikada niste dovoljno uradili, ako niste učinili sve što je bilo u vašoj moći.
8. Dijete nije tiranin koji vlada vašim životom. Nije samo vaš plod od krvi i mesa. Ono je dragocjena čaša života koja vam je data kako biste u njemu razvili stvaralački plamen. On je deklaracija ljubavi između dvoje ljudi i od trenutka njegovog ili njenog rođenja, nećete samo vaspitavati dijete, već njegovu dušu.
9. Naučite da volite tuđe dijete. Nikada ne činite tuđem djetetu ono što ne želite da čine vašem.
10. Volite svoje dijete bez obzira na to ko je ili što je – čak i kada postane netalentovano ili neuspješno kad odraste. Radujte se kada komunicirate sa njim, jer dijete je praznik života koji je uvijek sa vama.
B.R.
