20.03.2016. u 7:15
Današnja gošća rubrike MNE magazina ,,U ogledalu” voditeljka RTV Atlas Dušica Vugdelić prepoznata je po radu i uvijek pozitivnoj energiji. More je život i samo pored mora je svoja i beskrajno srećna, kaže u ovom intervjuu.
Pjesma njenog života ,,Konobo moja” vezana je, takođe, za more, kao i omiljeno jelo hobotnica na krtolu.
Život ne bi bio ništa bez ljubavi, pa za pravu ljubav ističe da su potrebni vjerovanje i želja i ne zna ,,zašto sami sve komplikujemo, kad je u stvarnosti sve tako jednostavno”.
U oktobarskom vikendu u Parizu osjećala se kao u filmu Vudija Alena.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– More, more, more! Prvi koraci na Kraljičinoj plaži, pravljenje zamka od pijeska na Jazu, bacanje mreža u suton i ribanje s barke sa familijom u smiraj dana, miris joda, preskakanje lastiša, izranavljena koljena, krađa voća iz bašte komšija, terasa starog hotela ,,Avala” na kojoj su nastupala najveća imena ex Jugoslavije, ,,Dan širuna” na Školju, mreže pune ribe, Splitski festivali i dalmatinska muzika… Raspusti u Beogradu, sviranje klavira, učestvovanje na Muzičkom toboganu, Jugoslavija i Tito… Kad rastete u primorskom gradu, sve uspomene su ,,morske”.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar zaradila sam u prvom razredu srednje škole. U to vrijeme smo svi u Budvi radili sezonski i bili veoma ponosni na to. Čak je sramota bilo ne raditi, svi smo imali želju i potrebu da pokažemo da smo sposobni da zaradimo džeparac. Sezonski sam radila na ljetnjem sajmu u Budvi jer je to bio dobro plaćeni posao iako često jako naporan i iscrpljujući. Otežavajuća okolnost bila je što mi je otac bio komercijalni direktor Jadranskog sajma, te su me svi znali kao ,,njegovu malu”. Trebalo je opravdati to povjerenje i učiniti oca ponosnim. Ne sjećam se kako sam ga potrošila, ali znam da su mi roditelji uvijek govorili da je to moj novac sa kojim mogu da raspolažem kako god želim. Nisam imala obavezu da doprinosim kućnom budžetu.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na profesionalizmu, odgovornosti, tačnosti i temeljitosti. Ne volim otaljavanje i površnost, lošu dikciju, nepravilno izražavanje, nedostatak poštovanja prema sagovornicima, bahatost, umišljenost i ,,pametovanje” novinara. Posao voditelja i novinara, program uživo mnogima izgleda jednostavan i lak, bezbroj puta sam čula konstataciju ,,našminkaju te, donesu garderobu i ti samo pričaš”. Voljela bih da ti ljudi makar jednom provedu 24 časa sa mnom na terenu i u pripremi emisije – nikada više tako nešto ne bi ni pomislili. Sve to izgleda tako lako upravo zbog profesionalnosti i iskustva koji stoje iza toga uz pripremu, znanje, trud, rad, organizaciju. Funkcionišem kao vojnik, veoma sam organizovana i tačna tako da sve što zamislim i realizujem u poslu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Teško je izdvojiti jednu knjigu ili film. Postoje pisci i pjesnici kojima se uvijek vraćam – Markes, Dostojevski, Virdžinija Vulf, Silvija Plat, Andrić, Antić. Isto je i sa režiserima – Fon Trir, Almodovar, Barton – generalno evropski film koji obožavam. Izdvojiću knjigu koju upravo čitam i kojom sam prilično oduševljena jer je atipična, edukativna, ljekovita i spiritualna – ,,Knjiga o Tebi” autora Nebojše Vučkovića i Petra Perovića. Knjiga o umijeću življenja, putu samospoznaje i mijenjanja sebe. Ova sjajna knjiga je savršen saputnik u životu, od srca je svima preporučujem! Što se filmova tiče, moram dva da izdvojim jer su oba fantastična – ,,Nessuno si salva da solo” u režiji Serđo Kastelitoa i ,,Mon Roi” koji je režirala Maiven sa Vensan Kaselom.
Koje jelo najviše volite?
– Kao i svi najviše volim maminu kužinu, i sve što je iz mora. Mediteranska kuhinja mi je neprikosnovena, recimo da mi je favorit hobotnica na krtolu (nisam pogriješila padež već je to primorski naziv). Nećete to naći u restoranima, koliko ja znam niko to ne sprema. Prijatelj koji je iz Paštrovića nam je to spremao i nikada nisam toliko uživala u nekom jelu. Otkrio mi je i recept jer suštinski je jednostavno, no kao što znate tajna je uvijek u začinima i mjeri, uz nezaobilazno domaće maslinovo ulje i bijelo vino koje se koriste u pripremi. Volim egzotičnu i pikantnu hranu, neobične kombinacije namirnica i nove ukuse.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Vjerovanje i želja – ništa više. Sve je veoma jednostavno, ne znam iz kog razloga ljudi sami sebi komplikuju život. Svi smo bili povrijeđeni, svi osjećamo nesigurnost u određenim situacijama, možda i strah, svi smo nekad nepovjerljivi – pa šta? Zar to treba da nam budu prepreke u životu? Ono što zaista želimo i u šta vjerujemo desiće nam se prije ili kasnije. Naše je da budemo strpljivi, prepoznamo divne ljude koje nam život daruje i prepustimo se osjećanjima. Sve ostalo je laganje sebe i pretvaranje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Džef Baklija – jer je jedinstven! Njegova interpretacija, glas, emocija, poetičnost, harizma, jednostavnost, senzibilitet. On je jedan od umjetnika koji sve kažu kroz svoju muziku. Jednostavno pustite album i prepustite se njemu da vas vodi. Nezaobilazne su Virdžinija Vulf i Silvija Plat – heroine! Suvišno je objašnjavati zašto, svi poštovaoci i ljubitelji ovih izuzetnih žena razumijeće.
Putovanje koje pamtite?
– Vikend u Parizu u oktobru – filmski nestvaran! Prva posjeta tom gradu i osjećaj kao da sam junakinja Vudi Alenovog filma. Obilazak grada na vespi, nestvarni djelovi grada, skriveni lokali i terase sa domaćom francuskom kuhinjom i najboljim vinima, sumrak i svitanje, svjetla grada i sunčane prepune ulice, romantika i strast – sve najbolje što Pariz nudi, a veliki dio toga nije u turističkim vodičima i priručnicima. Jedinstven i neponovljiv doživljaj ovog čarobnog grada!
Pjesma Vašeg života je?
– Muzika mi je opsesija i veoma mi je teško da odaberem jednu pjesmu. No, ipak postoji jedna posebna, još iz djetinjstva, kojoj se uvijek vraćam. I ma koliko puta je čula uvijek izaziva iste emocije. To je ta jedna, životna ,,Konobo moja”. Jer život je more i samo pored mora sam svoja i beskrajno srećna!
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva