Trideset dana nakon što su isključili struju u zgradi i vratili se kako bi popravili kvar na liftu, u njemu su zatekli ženu koja je zbog velikog propusta radnika koji nisu provjerili je li netko ostao u zgradi, ostala zarobljena u liftu i tamo preminula. Na vratima lifta uočeni su tragovi noktiju, jer je nesretna žena, koju su mediji u Kini identificirali samo kao gospođicu Wu, očito pokušavala otvoriti vrata, a agonija u kojoj je preminula nitko ne može zamisliti. Ova vijest iz Kine  jednim dijelom podsjeća na jednu vijest iz Zagreba prije osam godina.

U svibnju 2008. godine stanari na zagrebačkom Medveščaku, točnije na Gupčevoj zvijezdi pronašli su tijelo mrtve susjede u stanu. Vijest ne bi bila po ničemu neobična da njihova susjeda, Hedviga Golik nije ležala mrtva u stanu nevjerojatnih 35 godina!

Hedviga je imala 49 godina kada je preminula, a živjela je u stanu od 18 kvadrata. Susjedima je bila neobična, ali nikada ih nije zanimalo koja je njezina priča. Među sobom su pričali da je čudakinja koja svako malo odlazi u neku sektu u Makedoniju.

Hedviga nije otišla u Makedoniju, već je ležala mrtva u stanu dok su se njezini susjedi desetljećima ‘zabavljali’ tračevima o njezinom navodnom sektašenju i navodnim ljubavnicima koje je imala. Nijednom u 35 godina ih nije zanimalo što se nalazi iza vrata njezinog stana, nije ih zanimalo zašto u taj stan nitko ne dolazi i zašto iz njega nitko ne izlazi.

U stanu su postojale vodovodne, električne i plinske instalacije, ali nitko u tih 35 godina nije ispostavio račun na Hedviginu adresu, iako nitko nije znao da je preminula i da njezin kostur leži u stanu.

Ni susjede nije zanimalo zašto je taj mali stan desetljećima prazan, sve dok 2008. nisu nasilno provalili u stan jer su radili etažiranje zgrade. Da nisu etažirali zgradu tko zna koliko bi još dugo tijelo Hedvige Golik stajalo u malom stanu na Gupčevoj zvijezdi. Uzroke smrti Hedvige Golik forenzičari nisu mogli otkriti, a bili su iznenađeni kako susjedima nije smetao smrad raspadajućeg tijela u stanu, barem prvih mjeseci nakon smrti, kada je smrad sigurno bio najjači.

Što je zajedničko nesretnici zarobljenoj u liftu u Kini u kojem je na kraju umrla i Hedvigi Golik? Zajedničko im je to da su živjele same, nitko za njih nije pitao, nitko ih nije tražio i nikome nisu nedostajale.

Današnje društvo u kojem živimo nikada nije bilo više i bolje povezano, a opet nikada toliko otuđeno. Razmislite kada ste se zadnji put čuli s roditeljima, sestrom, bratom, nekim od prijatelja… Koliko nam puta smeta i ide na živce kada čujemo da se o nama raspituju susjedi, kolege na poslu ili ljudi koje ne znamo, ali koji su nekad negdje čuli za nas.

Naravno, nije ni to dobro – ne želimo da se o nama razglaba po kavama, s razlogom ili bez razloga, ali kad se o nama priča, pa makar to bilo i tračanje, znači da za nas ipak netko pita, postoji netko tko će primjetiti da nas neko vrijeme nema.

Većina vas sigurno često na stubištu sretne susjede, one malo starije, koji, kako svi volimo reći, “imaju vremena i sad bi oni pričali sto dana…”, i zaista vas krenu rešetati pitanjima: Što ima, gdje ste, idete negdje, idete na more, kako je na poslu…

A onda krene ponekad i onaj malo iritantniji set pitanja/tvrdnji: Neki dan je bilo bučno kod vas; Zašto su vam bili majstori, radite nešto u stanu?…

Da, da… To su oni susjedi špijuni. Nisu nam baš dragi, ali njima se ne bi moglo dogoditi da ne znaju da nam se nešto dogodilo.

Podsjeća me to na jedno sjećanje iz djetinjstva kojeg sam se sjetila i nakon vijesti o pronalasku tijela Hedvige Golik. Odrasla sam u Zadru i imali smo susjedu koja je ili svaki dan svratila do nas, a ako ne bi, onda bi se ona i moja majka čule telefonom (fiksnim). Nije se moglo ništa dogoditi a da njih dvije to nisu jedna s drugom podijelile.

Jednom se mama i susjeda nisu čule i vidjele dva dana. Ne znam više zbog čega, vjerojatno nedostatka vremena. Drugog dana, predvečer, zazvonio je telefon. Zvala je susjeda. Htjela je provjeriti je li sve u redu, jesmo li doma, jer već dva dana ‘nema ni pisma ni razglednice’ pa se zabrinula da se nije nešto dogodilo.

Ponekad su možda takvi susjedi naporni, iako su možda samo znatiželjni, ali takve je susjede trebala imati Hedviga Golik. Takvu ‘napornu’ obitelj i prijatelje je trebala imati gospođica Wu.

AUTOR: Merita Arslani