9.03.2016. u 7:15
– Rad sa mladim ljudima oplemenjuje i humanizuje čovjeka. Svaki prosvjetni radnik treba s ljubavlju da priđe obrazovanju i vaspitanju djece, da im pruži maksimum, da prati tokove evropskog obrazovanja i da iskoristi sve svoje potencijale kako bi školu učinio mjestom kojem će učenici prići s poštovanjem i gdje će se osjećati sigurnim-kaže za MNE magazin Mirsada Šabotić, profesorica crnogorskog jezika i književosti u Gimnaziji ,,30. septembar” iz Rožaja.
Njena satisfakcija je rad sa učenicima i među njima se najbolje osjeća. Naglašava da su ,,tolerantnost, fleksibilnost, energičnost i preduzimljivost, moje osobine i lako mi je da motivišem učenike da usvajaju znanje“.
-Savremena nastava zahtijeva školu bez zidova, a time i profesora 21. vijeka. Učenici su budući utemeljivači integriteta naše države. Naša budućnost koja će graditi prosperitetniju Crnu Goru. S obzirom na činjenicu da se čitavo društvo temelji na obrazovanju i vaspitanju, ljudskosti, plemenitosti, toleranciji, blagonaklono pružanje znanja je upravo ono što me dovodi do mog prosvjetiteljskog cilja. Rad sa učenicima me je profilisao kao književnika i pisca, pa sam objavila veliki broj stručno – analitičkih radova u zbornicima, stručnim časopisima, novinama i drugim listovima. Autorka sam romana ,,Majko, zašto?“ (dva izdanja), zbirke dramskih tekstova ,,Drame“, zbirke pjesama ,,Žad“, zbirke priča ,,Nemiri“, kao i drugog dijela romana ,,Majko, zašto?“ -ističe profesorica Šabotić.
Profesorica je dobitnica treće književne nagrade za priču ,,Đula“ na Festivalu kratke priče ,, Zavičajne staze“ kao i treće nagrade za priču ,,Vriska“ na konkursu koji je objavio Prosvjetni rad 2015. Učestvovala je u modeliranju kriterijuma za ocjenjivanje eseja na eksternom maturskom ispitu, takođe je i autorka testova za eksternu maturu. Angažovana je od Ispitnog centra Crne Gore da kao supervizor nadgleda regularnost maturskog i stručnog ispita na eksternoj provjeri znanja u srednjim školama, ovlašćeni je predstavnik Zavoda za školstvo u komisiji za polaganje stručnih ispita iz maternjeg jezika. Za ukupan doprinos u obrazovnom i vaspitnom sistemu nagrađena je Tridesetoseptembarskom nagradom, koju dodijeljuje Skupština opštine Rožaje za izuzetan doprinos u oblasti kulture i obrazovanja.
-Krunu moga rada predstavlja Oktoih, nagrada Ministarstva prosvjete Crne Gore. Moji uspjesi su, u stvari i uspjesi mojih đaka. Pored mog supruga i moje četvoro djece, škola mi je druga porodica. Svaki uspjeh se temelji na činjenici da se do cilja ne stiže jednosmjerno, niti nekim ubrzanim tokom. Smatram, a i moje iskustvo je pokazalo, da pripreme za bilo koji vid napredovanja učenika započinju još od vrtića, kada dijete stiče svoja prva iskustva. Vremenom, tokom školovanja, ovi faktori dobijaju jednu širu dimenziju i učenici se usredsređuju na ono za šta imaju afiniteta. Nastavnik je taj koji će prepoznati kod đaka dodatne sposobnosti. On samo nastavlja započeto i to započeto dograđuje svojim smjernicama, koristeći svoje vještine, umijeća i znanje-zaključuje profesorica Šabotić.
Amra Tahirović je učenica četvrtog razreda Gimnazije ,,30. septembar” u Rožajama. Bavi se pisanjem poezije od desete godine.
-Takmičenje za mene nikada nije bilo samo borba za pobjedu, zapravo me nadahnjuje i motiviše da budem bolja, da budem hrabra i uporna. Bilo uspješno ili ne, svako takmičenje je još jedan korak na putu do cilja. Svoj talenat ispoljavala sam još kao mala pišući pjesme šaljivog sadržaja svojoj porodici. Moj otac je prvi spoznao moju nadarenost onda kada sam počela da pišem zrelije i ozbiljnije. Uputio me je na profesoricu Mirsadu Šabotić, koja je i prije toga bila poznata kao neko ko svoje učenike ohrabruje da učine prvi korak ka svom cilju i pomaže im da istraju u tome. Nijesam bila prva, a nijesam ni posljednja kojoj je pomogla i dala snage da radi na svom talentu. Jer kako kažu, talenat je ništavan bez rada. Pored te istinski uspješne i humane žene, moja motivacija za uspjeh je moja majka. Još jedna žena, svakako posebna, koja je inspiracija mnogih mojih pjesama, izvor duboko osjećajne poezije i moj jedini oslonac. Poezija je moj način i smisao života. Međutim, postoje ljudi zbog kojih sam je zavoljela još više. To su moji uzori, većinom pjesnici. Prvi i meni najdraži jeste Vladislav Petković Dis, a pored njega i Sergej Jesenjin, Branko Miljković, Jovan Dučić i mnogi drugi. Bila sam na mnogim takmičenjima, to su zaista predivna i vrijedna iskustva. Uvijek steknem nova prijateljstva i doživim nezaboravne trenutke-priča Amra za naš portal.
Kaže da naročito pamti događaj sa festivala mladih na Cetinju.
-Budući da sam nosila šešir, što za mene nije samo modni detalj, već dio ličnosti, dobila sam komentar od gospodina koji mi je nekako bio poznat, ali nijesam znala njegovo ime. Rekao mi je: ,,Dama koja nosi šešir mora da bude lijepa, pa bih ti preporučio da ga nikad i ne skidaš”. To me je nasmijalo, osjećala sam se prijatno i ljubazno sam se zahvalila blagim naklonom. Tek kasnije su mi rekli da je čovjek sa kojim sam razgovarala, Branko Baletić, poznati režiser. To mi je ostalo u sjećanju i napominjem zato što u takvim okolnostima uvijek možeš sresti ostvarenog i velikog umjetnika, naučnika, političara ili nekog sa kim i kratak razgovor može mnogo da znači-prisjeća se Amra.
Ona kaže da joj je porodica podrška u svemu što radi.
– Društvo današnjice ne cijeni prave vrijednosti i ne vjerujem da u potpunosti razumije one koji se bave umjetnošću. No, živim u malom gradu gdje se uglavnom svi međusobno poznajemo pa u suštini imam podršku i sa te strane. Moja najmilija nagrada jeste drugo mjesto za najbolju pjesmu na Četvrtom multimedijalnom festivalu za mlade u Pljevljima, zbog toga što je to moja prva nagrada. Objavila sam zbirku pjesama ,,Ranjeni stih” 2014. godine, a u pripremi je i moja druga zbirka pjesama ,,Susreti u bijelom”. Ja sam i voditeljica radio emisije ,,Škola i mi” koju emituje Radio Rožaje, predsjednica sam Ðačkog parlamenta Gimnazije, članica literarne i dramske sekcije. Onima koji žele da upišu gimnaziju to toplo preporučujem. Uistinu je to bitna prekretnica u životu. Četiri godine kvalitetnog obrazovanja, nadograđivanja znanja, obogaćivanja iskustava, vaspitanja i tolerancije. Gimnazija je škola koja ne priprema učenike samo za fakultet i dalje školovanje, već za život. Svaki učenik ima priliku da pokaže svoju vrijednost i da postane još bolji-rekla je Amra.
Amina Kuč je učenica drugog razreda i kaže da je još u osnovnoj školi pisanje shvatala kao potrebu da izrazi svoje emocije i buntovničku narav.
– Svako takmičenje za mene predstavlja novo iskustvo, upoznavanje novih ljudi i njihovog viđenja poezije. Čitanje mi je pomoglo da se uključim u svijet umjetnosti, a svojim talentom stvorim sopstveni stil. Kao osnovna ćelija društva, porodica igra najvažniju ulogu u kreiranju ličnosti svakog pojedinca. Tako sam i ja svoj talenat razvila u okviru svoje porodice koja me je bodrila kad pokleknem i svojom podrškom dovela do cilja. Moj uzor je profesorica maternjeg jezika Mirsada Šabotić, uspješna pjesnikinja, koja je pored brojnih nagrada dobitnica ovogodišnje nagrade Oktoih. Njeni uspjesi su u meni probudili želju da krenem njenim stopama. Pamtim iznenađenje koje mi je upravo profesorica Mirsada priredila. Naime, za vrijeme časa profesorica me je poslala do obližnje prodavnice. Kada sam se vratila, na klupi sam ugledala par primjeraka moje prve knjige „Duša od stakla“ koja je tog dana pristigla iz štamparije. Uslijedio je aplauz i drugari su ustali da čestitaju. To je bio jedan od najljepših trenutaka u mom životu-priča Amina.
Dodaje da joj je podrška porodice pomogla da otkrije talenat, a pohvale i kritike društva da napreduje i unaprijedi svoje stvaralaštvo.Kao rezultat toga, uslijedile su nagrade na opštinskim, državnim i međunarodnim takmičenjima.
-Na nivou škole svoju kreativnost ispoljavam učešćem u dramskoj, literarnoj i recitatorskoj sekciji kao i u Klubu mladih filantropa. Pored prve nagrade na konkursu za najbolji literarni rad na Gim- festu 2015. i prve nagrade na manifestaciji „Seošnici“ 2015. izdvojila bih svoju prvu nagradu na Opštinskom takmičenju mladih poeta 2015. koje je ujedno bilo i moje prvo takmičenje, nagradu za najelegičniju pjesmu na konkursu „Pjesnička riječ na izvoru Pive“ , kao i treću nagradu na Sedmom međunarodnom literarnom konkursu „Joan Flora“ u Novom Sadu. Stekla sam već i prva iskustva kao pisac i van Crne Gore gostovanjem u Novom Sadu kada sam na manifestaciji ,,Stihom govorim“ predstavila svoj rad a time, svoju školu i svoju državu Crnu Goru. Svim osnovcima koji žele da napreduju na svim poljima nauke i unapređuju svoje talente preporučujem gimnaziju jer je odličan izbor-rekla je Amina.
Suzana Dacić je profesorica biologije i ona, pored programa redovne nastave, učestvuje i u vannastavnim aktivnostima kao i pripremama učenika za državno takmičenje i Olimpijadu znanja. Da joj rad sa talentovanom djecom predstavlja zadovoljstvo pokazuju i rezultati koje kao mentor ostvaruje dosadašnjim radom od 1990. Godine, a to je 30 osvojenih mjesta na Državnom takmičenju, a nedavno i na Olimpijadi znanja.
-U svom dosadašnjem radu uvijek sam kroz svakodnevne aktivnosti i predavanja prepoznavala talenat i zainteresovanost učenika iz oblasti koje predajem. Primijetila sam da imaju izuzetnu sposobnost u učenju, te da im je socijalno ponašanje odlično kao i da posjeduju emotivnu sposobnost i različitu intelektualnu radoznalost. Konkretno, kroz vannastavne aktivnosti učenika zapazila sam da učenik Redžep Fetahović, koji je dva puta osvojio drugo mjesto (II nagradu) na Olimpijadi znanja, kao i Demir Mujević, imaju visoku i različitu intelektualnu radoznalost, djeluju nezavisno, umiju da iskažu ideje i uvijek imaju inicijativu. Posjeduju ljubaznost i fleksibilnost, a pritom su spremni da svoje ideje podijele sa ostalima. Teško je spremati učenike za takmičenje, jer se naročito zadnjih godina koncepcija takmičenja promijenila, tako da je potrebno pratiti trendove u nastavi, prilagoditi ih njihovom uzrastu i primijeniti ih prilikom priprema (internet, multimedija). Međutim, ukoliko na kraju slijedi uspjeh i obostrano zadovoljstvo nastavnika i učenika onda se sve poteškoće zaborave. To pokazuje činjenica da su neki od mojih učenika sada uspješni doktori i studenti medicine i stomatologije-kaže profesorica Dacić.
Redžep Fetahović je učenik četvrtog razreda i on je na olimpijadama znanja održanim 2014. i 2015. godine u organizaciji Univerziteta Crne Gore, osvojio dva druga mjesta iz biologije. Talenat za biologiju je otkrio njegov nastavnik iz JU OŠ „Mustafa Pećanin“ Rešad Muković, koji je Redžepa uveo u svijet biologije. Njegov talenat je dodatno razvila i unaprijedila profesorica Suzana Dacić.
– Uz pomoć profesorice uspio sam da ostvarim rezultate. Takmičenja za mene predstavljaju određenu satisfakciju, jer mogu da dam skroman doprinos nauci i zajednici. Na takmičenjima sam upoznao mnogo vršnjaka sa kojima sam ostao u kontaktu. Moj uzor je Džonas Solk koji je pronašao vakcinu protiv poliovirusa i odbio da je patentira, izgubivši na taj način ogroman novac. Smatram da je svrha nauke baš u tome. Treba da pomažemo drugima, a ne da tražimo način da izvučemo neku korist. Najveću podršku mi predstavlja porodica, koja mi na svaki način pomaže u ostvarenju ciljeva. Pored porodice, najbitniju ulogu ima i mentorka Suzana Dacić, koja svojim zalaganjem i radom može da bude uzor svim profesorima Crne Gore. Najmilija nagrada mi je prva nagrada iz biologije osvojena 2014. godine na Olimpijadi znanja, jer je predstavljala nagradu za sav uloženi trud i dodatni podsticaj za buduće uspjehe-ističe Redžep. Kao uspješan gimnazijalac, on kaže da je najbitnija volja i trud, ali i da bitnu ulogi imaju profesori, zbog toga on svim osnovcima preporučuje da upišu gimanziju.
Demir Mujević je učenik trećeg razreda i prije dvije godine osvojio je drugo mjesto na takmičenju na temu ,,Vrijednosti Evropske unije”. Kaže da učestvovanje na takmičenjima za njega predstavlja iskustvo i tako razvija svijest o značaju učestvovanja na takvoj vrsti provjere znanja, a takođe, predstavlja i jedan nivo više u proučavanju određene oblasti.
-Biologija me je kao nauka oduvijek fascinirala, gradivo sadržano u njoj mi je pružalo zadovoljstvo i probudilo je interesovanje u meni . Da prepoznam svoj talenat pomogla je profesorica Suzana Dacić, moj mentor. Predavanjima i slikovitim ilustracijama uvela me je u svijet biologije kao jedne od primarnih nauka današnjice. Sve naučnike smatram jednako važnima i uspješnim, kao i njihova saznanja i ostvarenja na polju biologije.Ipak bih izdvojio moju profesoricu Suzana Dacić jer pratim njena predavanja i želim da se ugledam na nju, prvenstveno zbog izuzetnog znanja koje posjeduje i koje godinama prenosi generacijama-priča Demir za MNE magazin.
On s takmičenja pamti jedan događaj.
-Prošle godine, kada smo zauzeli mjesta u prostoriji u kojoj se održavalo takmičenje, primijetio sam da jedan učenik nosi sa sobom potkovicu koju je nervozno premještao iz jedne ruke u drugu. Pretpostavio sam da mu služi za sreću. Ali, ne smijemo smetnuti sa uma da je znanje jedino ,,oružje“ u borbi za prvo mjesto-podsjeća Demir.
Kaže da mu je porodica najveća podrška što se tiče obrazovanja, da mu pruža sve uslove za učenje i omogućava mi dostupnost potrebne literature.
-Smatram da se svaki uspjeh pojedinca ostvaruje preko društva, i doprinosi samom društvu. Moji drugari me savjetuju i nude pomoć u nabavci potrebnih knjiga, što je meni najveća pomoć i podrška. Najmilija nagrada mi je prošireno znanje koje sam stekao na takmičenju, kao i uspjeh koji pružam svojim profesorima i Gimnaziji samim učestvovanjem na takmičenjima. Želim da poručim osnovcima koji će upisati gimnaziju da moraju ozbiljno shvatiti činjenicu da je gimnazija priprema za fakultet. Namijenjena je sticanju znanja i razvoju intelektualnih sposobnosti i učvršćivanju naše ličnosti. Želim da im poručim da upišu gimnaziju jer će da steknu kvalitetno obrazovanje i biće spremni za nova životna iskustva-poručio je Demir.
Mr Sabaheta Ramović je profesorica geografije koja učestvuje i u pripremama učenika za državno takmičenje iz geografije. Osim toga, mentor je i Sekcije mladih geografa, Ekološke sekcija i Sekcije mladih ekoreportera. Pored sekcija u školi se organizuju prezentacije i obilježavaju bitni datumi. Kaže da rad sa talentovanom djecom predstavlja svojevrstan izazov, samim tim i zadovoljstvo za predmetnog nastavnika.
-Rad sa učenicima ispunjava i čini me srećnom. Priprema učenika za takmičenja i učešća u raznim sekcijama predstavlja veliku odgovornost, jer treba prepoznati talenat i sklonost tih učenika, a time i dati sve od sebe da se taj talenat kod njih prepozna i iskoristi-kaže profesorica Ramović.
Ona ističe da su prethodne školske godine učenici škole Gimnazije ,,30. septembar’’ učestvovali na Državnom takmičenju geografije u Podgorici i ostvarili zapažene rezultate. Učenica Samra Pepić je osvojila prvo mjesto, a Haris Kalač osvojio je prvo mjesto na Državnom takmičenju mladih ekoreportera u Podgorici.
Samra Pepić završila je OŠ „Mustafa Pećanin“ sa odličnim uspjehom i brojnim nagradama, kako iz oblasti obrazovanja, tako i iz oblasti sporta. Svoje dalje školovanje nastavila je u Gimnaziji „30. septembar“ gdje ostavlja značajan pečat u istoriji ove škole. Ona je osvojila prvo mjesto na Državnom takmičenju iz geografije. Kaže da joj je upravo to najdraže životno iskustvo.
-Naravno, poslije ovog uspjeha uslijedile su i brojne nagrade, od kojih mi je omiljena titula đaka generacije, kao i to što sam dobila pravo da učestvujem na Međunarodnoj olimpijadi iz geografije,u Krakovu, Poljska. Taj uspjeh nikada ne bih ostvarila da mi nije bilo podrške mentorke mr Sabahete Ramović, drugih profesora, kao i podrške moje porodice i prijatelja. Geografiju sam uvijek voljela i učila, jer je smatram neophodnim dijelom opšte kulture svakog čovjeka. Ovaj predmet nas upoznaje sa cijelim svijetom, sa najnovijim dostignućima, te nam tako povećava ne samo znanja, već i našu kreativnost i inovativnost. Toje značajan i poseban predmet, jer se bavi proučavanjem prirode, koja je najveći dragulj na našoj planeti, od njenog nastanka pa sve do njene zaštite. Osim geografije, uvijek sam se trudila da postignem rezultate i iz ostalih predmeta. Učenici ni po koju cijenu ne smiju zanemariti niti jedan predmet, jer je bitno da imaju znanja iz svih oblasti, kako bi ista uspjeli povezati i sprovesti u praksi- zaključuje Samra.
Učeniku Harisu Kalaču učestvovanje na takmičenjima predstavlja krunu kvalitetno potrošenog vremena, rada, truda i zalaganja koje rezultira dobrim plasmanima na istim. -Osvajao sam prva, druga, treća mjesta i izašao sam bogatiji kako znanjem, tako i iskustvom. Prva nagrada na Nacionalnom konkursu Mladi eko-reporteri Crne Gore sa fotopričom „Nije zlato sve što sija“ itekako me je motivisala da se i ove godine prijavim i da na neki način dam doprinos i podignem svijest mojim vršnjacima, nadam se, na pravi način. Sve nagrade bile bi uzaludne da nije imalo onih kompetetnih, odgovornih ljudi širokih shvatanja koji nama, njihovim đacima, nesebično ulivaju svoje iskustvo i znanje. Moj mentor Sabaheta Ramović, profesorica geografije prva je prepoznala moju kreativnost. A pored toga učlanila me je u mnoge sekcije gdje je moja kreativnost mogla da se ispolji na pravi način. Meni su uzori bili stariji učenici Gimnazije koji su takođe osvajali veoma zapažene rezultate iz ove oblasti. Svečanost dodjele nagrada se održala u Ministarstvu održivog razvoja i turizma gdje sam upoznao mnoge ljude, sve je to bilo medijski propraćeno što je itekako bila velika čast i privilegija. Dan planete Zemlje, koji se obilježava 22. aprila, proslavili smo ručkom u divnom restoranu, razmijenili iskustva za našim vršnjacima, upoznali ministra Branimira Gvozdenovića i zahvaljući lijepom vremenu šetali ulicama glavnom grada. Svakako jedno divno iskustvo-kazao je Kalač. Haris kaže da mu porodica uvijek pruža podršku i da su roditelji najveći i najiskreniji kritičari čije kritike usvaja. Takođe, naglašava da ima i podršku društva, svih profesora i direktora Fejza Murića. Najmilija nagrada mu je prvo mjesto na Nacionalnom takmičenju mladih eko-reportera Crne Gore.
On naglašava da je Gimnazija mjesto gdje svi imaju uslove za rad, kompetetne profesore koji nesebično prenose svoje znanje i iskustvo koje će od učenika sjutra napraviti čovjeka, akademskog građanina, osobu širokih shvatanja i pogleda na život.
-U ovoj ustanovi vaša kretivnost će se cijeniti, pogledi na život usmjeriti na pravi put, svakako pruža vam se prilika da učestvujete na mnogim kako takmičenjima, tako i debatama, okruglim stolovima, konkursima na kojima možete ispoljiti svoje talente i umijeća-poručio je Haris.
Daut Dedeić je profesor fizike koji priprema učenika za državna takmičenja i dodatnu nastavu sa učenicima zainteresovanim za takmičenja počinje u septembru. Kaže da je rad sa djecom ono što ga održava i poslije 34 godine rada u prosvjeti.
-Rad sa djecom je za mene takođe bio i ostao zadovoljstvo zato što su moji bivši učenici sada doktori, profesori, inžinjeri. Posljedica mog rada su zapaženi uspjesi učenika ove škole: Edo Crnovršanin ( II mjesto na Olimpijadi znanja), Murat Đečević ( III mjesto na Olimpijadi znanja i Državnom takmičenju), Edin Nurković (III mjesto na Olimpijadi znanja), Omar Đečević (II mjesto na Olimpijadi znanja). Sada je jedino Omar Đečević učenik ove škole, a prethodno nabrojani su uspješni studenti van granica Crne Gore. Kod Omara sam prepoznao njegov talenat za fiziku na samom početku pohađanja gimnazije, jer se istakao svojim racionalnim odgovorima, upornim i kreativnim radom-kaže profesor Dedeić.
Omar Đečević je učenik IV razreda. Govoreći o takmičenju i osvojenom drugom mjestu iz fizike na Olimpijadi znanja održanoj 2013. godine, u organizaciji Univerziteta Crne Gore, kaže:
– Profesor Daut mi je tokom protekle četiri godine pomagao da na što bolji način prezentujem svoje znanje. Naravno, roditelji su prvi otkrili moj talenat za matematiku i ostale prirodne nauke, pa su od mog ranog djetinjastva radili na unapređivanju tog talenta. Takmičenja za mene predstavljaju izazove na kojima na najbolji način testiram svoje sposobnosti. Takođe, takmičenja su jedan od najboljih načina za upoznavanje vršnjaka koji imaju slična razmišljanja i stavove. Kao uzora bih izdvojio Nikolu Teslu, koji je svojim pronalascima unaprijedio život ljudi. Najveću podršku mi predstavlja porodica, koja mi je neprestana motivacija za sve veće uspjehe. Od tih uspjeha, izdvojio bih nagradu ,,30 septembar“, koja se dodjeljuje najboljem đaku Gimnazije, a ja sam je dobio kada sam bio drugi razred. Bitnu ulogu u mom životu imaju i moji drugovi, koji me na svaki način podržavaju.
Omar osnovcima poručuje da upišu gimnaziju, zbog iskustva i znanja koje će u njoj da steknu.
Mn.M.