Nekim porodicama ovih dana su na kućnu adresu stigla rješenja o uskraćivanju dječje pomoći na tri mjeseca. Na ovaj način sprovode se prošlogodišnje izmjene Zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti kojima je bilo predviđeno da se na taj period ukida godišnje materijalno obezbjeđenje porodice, a samim tim i dječji dodaci. Prema evidenciji Ministarstva prošle godine je oko 19.300 djece imalo pravo na dječji dodatak. Koliko njih će ostati bez primanja tri mjeseca godišnje, iz ovog resora ne mogu da daju podatak, jer bi, kako kažu, morali svaki predmet pojedinačno da pogledaju.
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja poručuju kako ukidanjem materijalnog žele da podstaknu one roditelje koji su sposobni za rad da pronađu posao.
Materijalno obezbjeđenje porodice iznosi od 63 do 120 eura, a svako ko ima pravo na njega dobija i dodatak od po 19,11 eura za najviše troje djece.
Ukoliko neka porodica ovih dana dobije rješenje da joj se ukida socijalno, kao i dječji dodatak na tri mjeseca, može opet da podnese nadležnima zahtijev za njegovo dobijanje.
– Ako nije došlo do promjena, odnosno ako osoba ispunjava zakonske uslove moći će da ostvari ovo pravo. Nezaposleni koji imaju maloljetnu djecu, nemaju imovinu, mogu da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje, pa samim tim i na dječji dodatak – objašnjava PR Ministarstva rada Marija Jovović.
Žena koja je ovih dana dobila rješenje o ukidanju dječjeg dodatka požalila se udruženju Roditelji. Razočarana je zbog toga što su njenoj porodici uskraćena ova skromna sredstva za april, maj i jun.
Nikšićanka Danka nije dobila ovakvo rješenje i ne očekuje ga, ali kaže kako su iznosi i materijalnog i dječjeg dodatka, koje ona prima premali. Za MNE magazin navodi kako ne može da obezbijedi djeci adekvatne uslove za život, jer suprug zbog zdravstvenih problema ne može da radi, a ona bezuspješno traži posao.
– Jedno dijete ide u četvrti razred osnovne škole, a drugo je u šestom. Oboje primaju 38 eura dječjeg dodatka što znači da sa socijalnim dobijamo ukupno 146 eura. Znate koliko mi bude teško kad ne mogu da im obezbijedim gotovo ništa. Djeca su u fazi razvoja i, recimo, treba da imaju svakog dana voće, a ja to ne mogu da im priuštim. Najbitnija mi je hrana za njih, a ni to ne mogu da im obezbijedim – priča Danka.
Žive u prigradskom naselju i Danka kaže kako joj poseban teret stvara obaveza plaćanja prevoza za djecu do škole.
– Prevoznik je „Glušica“. Po deset eura im plaćam mjesečnu kartu. Baš mi je teško – kaže Danka, ne želeći da izazove sažaljenje, već samo traži pomoć ukoliko neko može da joj izađe u susret.
Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji smatra da bi se novac za dječje dodatke morao obezbijediti, ali tvrdi da podrška porodici nije prioritet u našoj državi. Ona najavljuje da će ove godine spremiti projekat koji će možda biti usmjeren na povećanje sume dječjeg dodatka.
– Trenutno definišemo modele na osnovu kojih će se raditi. Smatramo da postoji dosta prostora za poboljšanje prava roditelja i djece u Crnoj Gori, posebno ranjivih kategorija, samo što svi mi treba da budemo malo glasniji i jasniji – kaže Mihailović.