Amerikanka Kristen Podulka iz prve je ruke iskusila kako Danci odgajaju svoju djecu. Razlike su velike. Već u ranoj dobi njihovi su mališani integrisani u društvo kroz sistem dnevne njege na kakvoj bi im pozavidjela svaka majka sa Balkana. Iako stalno zaposlena, čak i dok joj je sin bio malena beba, ova žena oklijevala je da pristane na rano odvajanje, međutim argumenti za, koje je čula od Danaca podstakla su je na razmišljanje.

Danska je u nekoliko navrata imenovana zemljom sa najsrećnijim narodom na svijetu. Sigurno da tom uspjehu doprinosi i način na koji Danci svoju djecu vaspitavaju da budu odgovorni ljudi, uključeni u ovo uspješno društvo.

Kristen se preselila u Dansku, a, osim stana, njena joj je agentica osigurala i dnevnu njegu za sina, koji u to vrijeme nije bio stariji od 2 godine. Dok bi ona radila kod kuće, mališan bi bio zbrinut. Amerikanka je odbila takvu ponudu, što je izazvalo čuđenje kod Dankinje. Njen argument za rano odvajanje od djeteta glasio je ovako:

,,U avionima posada uvijek daje uputstva majkama kako, u slučaju prisilnog slijetanja ili opasnosti, prvo sebi na usta stave masku sa kiseonikom, a tek onda djetetu. Prvo majka mora biti sposobna slobodno da diše, kako bi to isto mogla osigurati i svojem djetetu.”

Ideju da ostavi svoje dijete cijeli dan u rukama stranaca Amerikanka nikako nije mogla prihvatiti. Stoga je pronašla jaslice koje imaju program njege samo u jutarnjim satima. Međutim, u Danskoj majke koje odluče djecu od najranije dobi poslati na cjelodnevnu njegu ne osuđuju, već, dapače, podstiču da tako postupaju. Istovremeno, država svim mogućim sredstvima sufinansira predškolski odgoj djece.

,,S vremenom počela sam uživati u jutrima koje sam imala samo za sebe, a istovremeno sam uživala posmatrajući kako mi sin napreduje u društvu malih Danaca”, napisala je za Time Kristen. ,,Najteža lekcija mog života u Skandinaviji bila je da prihvatim da majka mora disati, kako bi i njezino dijete moglo činiti to isto”, dodala je.

2. Nema straha od padova

Umijesto ,,Pazi, pašćeš!” Danci preferiraju ,,Pokušaj ponovo!”. Ukratko, u Danskoj ne postoji pristup vaspitanju koji je baziran na strahu od neuspjeha. Da je tomu tako Kristen se uvjerila kada je učestvovala u proslavi ljetnje svetkovine u Sankt Hans Aftenu.

Na livadi pored šume zapali se velika vatra. Roditelji i njihova djeca pjevaju pjesme, druže se, opušteni. Na livadi nije bilo nikakvih zaštitnih ograda, u blizini mjesta na kojem se održavao festival nije bilo hitne pomoći, u slučaju da koje dijete padne ili se na neki drugi način povrijedi.

Ispred škola i vrtića takođe postoji mjesto za paljenje logorske vatre. U učionicama postoje svjećnjaci, na kojima su zapaljene svijeće. Kada je jednom prilikom pitala tetu u vrtiću zar se ne boji da bi djeca mogla posegnuti za upaljenom svijećom, ova joj je u čudu odgovorila: ,,Pa zašto bi dirali plamen? To je vatra, opeći će se”.

3. Nema komplikovanja oko hrane

Svaki dan nešto drugo za ručak? Neće jedno hoće drugo? To u Danskoj ne postoji. U toj Skandinavskoj zemlji klinci jedu zdravu hranu, nesumnjivo, ali nekakav pretjeran izbor oko toga što će im mama taj dan pripremiti nemaju. Gotovo uvijek isto. Malo povrća, malo mesa, malo voća. I svi jedu slično, bez prigovora.

4. Zna se kada je posao gotov

Točno u 16 sati sve se kancelarije u Danskoj isprazne. Niko ne ostaje prekovremeno. Ljudi sa posla odlaze u vrtiće i škole po svoju djecu. Odlaze doma, gdje zajedno pripremaju večeru. Osjećaja grižnje savjesti da, ukoliko si kući otišao istog trena kada je isteklo tvojih osam radnih sati, nema.

Danci imaju jednu riječ koja nema direktnog prevoda. Hygge. Riječ je to koja opisuje je ugodnost okupljanja porodice za stolom, topla atmosferu porodičnog doma obasjanog upaljenim svijećama. Hygge znači sjediti sa svojom porodicom oko okruglog stola, raspravljati o malim i velikim životnim stvarima, sa ljudima koji su nam najdraži. Takvu atmosferu porodice u Danskoj kreiraju svake večeri. Ali, to nije stvar slučaja. ,,Dancima je hygge prioritet!”, zaključila je Podulka.

Izvor: Magazin.hr, Time