MAGAZIN SLAJDER
RADMILA STUPAR – ĐURIŠIĆ U OGLEDALU: Najvažnije je znati radovati se životu
Današnja gošća MNE magazina psihološkinja Radmila Stupar -Đurišić rođena je u Novom Sadu, a živi u Pogorici. Idejni je tvorac i prezenter dječijeg psihologa ,,Minja Psihološkinja”. U rubrici ,,U ogledalu” otkrila je koji je njen ,,trougao ljubavi”, zašto joj nedostaje Milić od Mačve, koji grad je nedavno učinio da se ponaša kao veselo dijete, koju pjesmu pjeva kad na porodičnim slavljima uzme mikrofon…I još mnogo toga.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Asocira me na knjigu, šarolike predjele, bezuslovnu ljubav i klavir. Moj život sada i dalje liči na moje djetinjstvo. I dalje volim čitati čak i onda kad za to nemam vremena. I dalje putujem kad god imam i najmanju priliku. (Onda sa roditeljima, a sad kao roditelj). I dalje relacijom Vojvodina -Bosna -Crna Gora pravim moj trougao ljubavi. U mjestima Novi Kozarci (Kikinda), Novi Sad, Pančevo, Travnik, Herceg Novi, Podgorica i dalje žive ljudi koji poznaju i vole malu Radu, u njenom izvornom obliku i snagom svoje ljubavi mi ne dozvoljavaju da je promijenim. Djetinjstvo me asocira na porodicu, prijatelje gdje volim i gdje me vole ne zbog toga što jesam, imam ili znam već zbog svega onoga što nisam ili svega onoga što nemam i ne znam, a nezaustavljivo želim da dokučim. I onda, kao i danas, zvuk klavira smatram najljepšim zvukom na svijetu i ta čarobna kombinacija bijelih i crnih dirki je najsnažniji antistres medikament za moju dušu.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ja sam oduvijek imala novca. Moj otac je smatrao da se dijete najbolje razvija ako, umjesto da roditelju postavlja pitanje: ,,Mogu li to imati?”, postavlja pitanje sebi: ,,Da li mi to stvarno treba”? Džeparac se od vrtića zarađivao sređivanjem sobe, ponašanjem po volji roditelja a kasnije dobrim ocjenama u školi. Završila sam fakultet sa 22 godine i odmah se zaposlila, tako da sam mjesec dana po diplomiranju primila i svoju prvu platu. Novac mi nikad nije prioritet u životu. Trošila sam ga uvijek na prijatelje, muziku, provod i, naravno, knjige.
Na čemu insistirate u poslu?
– Insistiram na svrsishodosti. Ja sam vrlo praktičan psiholog, terapeut. Insistiram na upotrebnoj vrijednosti znanja i ponašanja. Ne volim prazan hod i činjenje nečega samo da bi se reklo sa smo nešto radili. Insistiram na ciljevima i planovima kako će se postavljeni ciljevi ostvariti. Podstičem saradnju i timski rad uz stav da uvijek jedna osoba mora biti najviše odgovorna za proces rada.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Mogla bih Vam sad odgovarati cijeli dan, ali ću se zadržati na početku. Nikad nemojte prestati čitati bajke i gledati filmove koji imaju bajkovitu fabulu. Dobri temelji koji se u ličnosti grade odrastanjem u maštovitom, koloritnom svijetu gdje dobro uvijek pobjedi, mogu podnijeti ako u životu zastranite u izboru literature i pogriješite u oblasti filmskog izbora. Kad imate čestu odluku vraćanja na početak mala je šansa da napravite trajniju grešku u nastavku.
Koje jelo najviše volite?
– Ja sam dijete sarme, maslina i travničkih ćevapa. Ne vjerujem da će se to ikad promjeniti. Bosanski lonac, vojvođanski paprikaš i morska riba grilana na ponti za mene su najljepše što kulinarstvo mome biću može pružiti.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da je za ljubav potrebna dobra komunikacija partnera, kako verbalna tako i tjelesna, spremnost na adaptaciju na nove životne uslove jer nepromjenljivost ne postoji i stalna težnja sačuvati proljeće u duši da bi leptirići u stomaku živjeli.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Milića od Mačve jer mi nedostaju njegova tumačenja svijeta oko nas i ujaka Mitra Dakića jer je ostalo toliko crteža koje nije stigao da mi nacrta.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim sva, ali sam najviše ponosna što smo suprug i ja uspjeli odvojiti vrijeme i novac da odvedemo svoju djecu u Diznilend. Imali smo mi tu obilaske i boravak u kulturno-istorijskim spomenicima sjeverne Italije i Francuske i trajalo je putovanje 15 dana, ali dani koje smo proveli u tom mjestu gdje smo svi bili samo vesela djeca je uspomena koja mi srce grije i daje nadu da će moja djeca shvatiti koliko je važno rasti i razvijati se, učiti i obrazovati se, ali da je najvažnije sačuvati dijete u sebi i znati radovati se životu.
Pjesma Vašeg života je?
– Bez sekunde razmišljanja odgovaram ,,Ace of Bace” – ,,Beautiful life” ali kad se ja dohvatim mikrofona na porodičnim slavljima onda možete čuti samo….. ,,Još kad sam bila nježan cvijet, kad znala nisam kakav je svijet, žuti sam dukat dobila ja ko sunce da mi sja… Nemoj da brigaš, brigaš, život se stara, dok bude ljudi biće i para, nemoj da brigaš, život se stara dok bude ljudi biće i pa-raaaa”.
Bojana Radojić
Foto: Privatna arhiva
