To što trenutno čitate ovaj članak znači da prije svega imate nekakvu školu, znate razaznati slova i znate koristiti savremenu tehnologiju.
Takođe, to znači da imate krov nad glavom i krevet gdje možete zaspati.
Imate kompjuter ili smartphone. Ili oboje.
Imate i pristup internetu, imate plaćen račun i vrlo vjerovatno vam pretiče malo novca preko pomenutih troškova kad sebi možete priuštiti ovaj mali luksuz.
Ukoliko ovo čitate znači da imate vremena i to slobodnog, a to je danas već veliki luksuz.
Sve ovo nas trenutno svrstava u skupinu od samo nekoliko stotina miliona ljudi od sedam milijardi ljudi koliko ih ima na planeti, a na lokalnom nivou u skupinu od samo par stotina hiljada duša.
Srećnih duša.
Popularno je kukati.
Potrebno je pričati u žalopojkama jer kad iz niskog starta počnete s njima sagovornika hvatati za vrat, odmah mu bude jasno da vam treba pomoć.
Slučajno ako kažete da ste dobro, neko može, ne daj bože, zatražiti pomoć.
Ovako podesite frekvenciju na kukanje i mirni ste.
Danas nije dobro ako ste dobro. Strateški je to vrlo loša taktika.
Žaljenjem na sve i svašta i na svakoga može se mnogo toga iskukati.
Ukoliko ste dobro, gledaju vas kao ludaka koji preskače terapiju ili kao punokrvni plijen kojem mogu posisati još to malo krvi i energije.
Tako smo došli do trenutka kada se žali i osnovano i neosnovano, a ne veseli se čak ni kad ima dobrih razloga za to.
Umjesto da se voli glasno, glasnije se kuka. Umjesto da se smije od srca, žali se kako je sve otišlo u propast.
Ništa novo. Generacijama je već tako.
Nekad se umiralo od kuge, kolere i tuberkuloze a danas se pati od menadžerskih glavobolja, jet lag-a, deadline-a, niskih plata i visokih standarda.
Ukoliko ste zdravi i sve vama drage osobe su zdrave, tek tad nemate razloga za kuknjavu.
Tada ste sigurno u povlaštenoj kategoriji. Ukoliko nažalost nisu, opet nemojte kukati, jer kukanje ne liječi.
Sreća liječi. Pokušajte.
Najbolje je kad shvatite da ništa ne košta jer je već u vama. Liječi iznutra, liječi izvana, liječi čak i druge.
Dok ima nade, ima i razloga za sreću.
Postoje oni srećni i oni malo manje srećni.
Sve to opet nije razlog za vašu nesreću jer sprava za određivanje količine prisutnosti sreće u drugim ljudima još nije patentirana.
Zato bolje vodite računa o vlastitoj sreći a dok ima onih koji su tamo negdje srećni i vi imate razlog da i vaša bude veća jer srećni ljudi su dobri ljudi.
Kad ima manje zla, manje će biti muke za svakog od nas.
Žalite se tiše, volite glasnije.
Ne zato što nema nijednog razloga za požaliti se, već zato što sigurno ima dobrih razloga za smijeh.
Muke su tu i neka su, ali kad im neosnovano ukažemo čast da ih izgovorimo naglas, postanu prisutnije.
Makar isključite ton, a sjutra kad vas neko pita ,,Kako si?” iskreno odgovorite ,,Odlično, što i tebi želim.”
Zato što vi jeste odlično.
Vjerujte mi da jeste.