Protekle subote željeznička stanica u Nikšiću bila je mjesto na kojem je počelo snimanje filma ,,Plod”, po scenariju Sare Đurović, a u režiji Maše Šarović.
Ekipu čine još producenti Marija Perović i Vuk Perović, direktor fotografije Igor Lazić, scenografkinja Angela Božović, izvršna producentkinja Jelena Odalović, kostimograkinja Lina Leković, montažerka Vanja Kovačević, koproducenti Igor Kecman i Jelena Mitrović, te producentske kuće KINO Crna Gora, Backroom i Baš čelik, Srbija.
Ova snažna priča o temama o kojima se rijetko govori u Crnoj Gori zahtijevala je glumce koji će je iznijeti na pravi način. Oni su Lidija Kordić, Vule Marković, Snježana Sinovčić, Nada Vukčević, Dubravka Drakić, Leon Lučev, Miloš Kašćelan, Omar Bajramspahić, Ivona Raković, Nevena Paneva…
,,Plod” prati priču jednoga ploda čiji kraj podstiče na razmišljanje o svim plodovima prije njega i onima koji će doći poslije njega. O jednoj majki, Kseniji, kojoj je skok s balkona sa djetetom urlik u pomoć i bijeg od nasilnog supruga Ljuba i njegove dvije tetke.
Dugo se radilo na ostvarenju ovoga projekta.
– Scenaristkinja Sara Đurović, rediteljka Maša Šarović, Igor Lazić – direktor fotografije, i ja kao producentkinja, na ovom projektu radimo od 2018. godine. Dvije godine nam nedostaju da bude desetogodišnje iskustvo. Projekat je prošao kroz razne faze, sa različitim saradnicima, nekoliko evropskih radionica, dobio sredstva od FCCG i FCS, a podržan je na UNIQA SEE future programu podrške filmskim autoricama, u saradnji sa Slano film daysom i SFF, između 100 prijavljenih projekta. Odlučili smo da počnemo snimanje, iako je paralelni proces apliciranja za sredstva još u toku. Osnaženi smo sa producentom Vukom Perovićem, kreativnom ekipom – Lina Leković (kostim), Angela Božović (scenografkinja), Jelena Odalović (izvršni producent), Vanja Kovačević (montažerka), koproducenti Igor Kecman i Jelena Mitrović, i svim mladim ljudima iza kamere, ili sa druge strane rampe – počinje priču za MNE magazin producentkinja Marija Perović.
Vrlo su simbolična i važna dva godišnja doba, ljeto i zima u filmu.
Naša sagovornica kaže da im je nakon završena prva tri zimska eksterijerna dana, pored izuzetnih glumaca, na ruku išlo i ,,sve ono oko čega se nerviramo u svakodnevnom životu – kiša, magla, sivilo…”.
– Veliki je profesionalizam, entuzijazam i strast svih ljudi na setu da ispričaju priču ,,Ploda”. Kao jedna od starijih članova ekipe, ako ne pominjemo dva glumca, smjenjuje se ponos, radost, odgovornost, želja da sve bude kako treba, na projektu koji je za dvije trećine članova ekipe – debitantski. Suzdržavam se od rediteljske strane ličnosti, nadjačava je producentska, a preovladava ona profesorska – nikako po predavanjima, već zbog osjećaja da ono što radimo itekako ima smisla. Mladi ljudi sa seta ,,Ploda”, ‘95, ‘98. godište je prosjek, itekako znaju šta rade. A na Vuku i meni je da ih podržimo – ističe naša sagovornica.
Film će, otkriva nam, snimati u Nikšiću i Podgorici.
– Nije samo zima rezervisana za Nikšić, i jedno ljetnje porodično druženje je tamo, ali kada grane sunce, odnosno od aprila, nastavljamo i u Podgorici. Film se snima u dvije faze, važna su dva godišnja doba, na svaki način kreativno, a mlade autorke i autori kažu da podržavaju istinitost atmosfere koja je važna za priču – objašnjava Perović.
Jednom prilikom kazala je da je radnja filma ,,Plod” neophodna, mučna i potrebna. Perović je neko ko se uvijek hrabro hvata u koštac sa teškim, ali izuzetno bitnim temama za Crnu Goru, onima o kojima se rijetko istinski razgovara. Tako je bilo i sa ostvarenjem ,,Plod”. Srž ovoga filma čini disfunkcionalnost porodice i toga što to znači za taj plod, čedomorstvo, disfunkcionalnost medicinskog sistema, te postporođajna depresija.
Da li vjeruje da je ovo jedan od filmova koji će promijeniti svijest o važnosti ovih pitanja u Crnoj Gori?
– Svakako je promjenio sve nas koji radimo na filmu. Na neki način, Sara je bila i ,,vidovita”, a moguće da se o svim slučajevima u kojima mlade žene nijesu podržane, prije svega od porodice, ili kako se u Crnoj Gori kaže od doma i roda, nije pričalo. Monstruozni slučajevi o kojima se pisalo, u kojem su žrtve bile mlade žene, poput glavne junakinje iz ovog filma, postporođajna depresija, hormonski disabalans o kojem tek sada ponešto saznajemo, nespremnost društva i porodice da se suštinski bavi osobom, naslijeđena patrijahalna iskustva, čije čuvarke su u ovom filmu i majke i tetke, kroz ljubav, ozbiljnost i dar svih angažovanih glumaca – (Lidija Kordić, Vule Marković, Snježana Sinovčić, Dubravka Drakić, Nada Vukčević, Leon Lučev, Miloš Kašćelan, Omar Bajramspahić, Ivona Raković, Nevena Peneva) u ovom projektu, sigurna sam, prenijeće emociju tako da nam postane važno. Nadam se i vidljivo. Ako se u svakoj desetoj porodici minimalno smanji osuda, i predrasuda, očekivanje pogotovo od mlade žene, a pojača strpljenje, razgovor i zagrljaj… uticali smo. I kod onih koji se naljute na film, a makar razmisle o ljutnji, veliki je iskorak – naglašava Perović.
Smatra da su ,,Maša i Sara jako hrabre, jer svojim prvim filmom, pričaju priču o Kseniji.”
– Ako pomognemo da makar jedna prava Ksenija povjeruje u sebe, cilj je ispunjen. I zaista, od sveg srca hvala pažljivo odabranoj ekipi, u kojoj su svi pročitali scenario…prate Mašu i Igora, i strpljivo pričaju priču zbog koje nestrpljivo treba da viknemo: Dosta! sa nedostatkom empatije. Hvala svim komisijama Filmskog cenra Crne Gore, projekat je razvijan kroz sve razvojne programe FCCG, komisiji Filmskog centra Srbije, i nadamo se i drugim fondovima, a, prije svega, unaprijed se zahvaljujem gradu Nikšiću i gradu Podgorici, evropskoj prestonici kulture i evropskoj prestonici mladih, jer ova priča je sve ono na čemu istinski treba da radimo, ako želimo da budemo bolji. Unaprijed, jer sam gotovo sigurna da će prepoznati važnost ovog projekta i pomoći da se premijera desi prije nego što neke druge realne Ksenije…ne skoče, ili ne skoče same – kaže naša sagovornica.
Ovo jeste, podcrtava ona, ,,generacijski film senzibilnih i pametnih tridesetogodišnjakinja, čije strahove moramo da spriječimo.”
– Za manje bombastičnih naslova po crnim hronikama, i zluradnih anonimnih komentara na mrežama – i da odgovorim, vjerujem da ovaj film može da utiče na muževe, svekrve, tetke, majke, ljekare…porodice…da vide i osjete one ispred njih – jasna je poruka Perović.
B. Radonjić
Foto: Privatna arhiva