Kantautorka Anja Zagorac autentičnim i beskompromisnim radom osvaja srca slušalaca.
U vrlo kratkom roku objavila je dva mini-albuma ,,Sjećanja” i ,,Vagabund”, emotivna, iskrena i lična.
U intervjuu za MNE magazin dijeli sjećanja i stavove na neke vrlo važne teme, otkriva kada će biti prikazan spot za numeru ,,Maske padaju” i prvi singl s novim bendom, a govori i gdje se najviše osjeća kao vagabund.
Spreman je spot za pjesmu ,,Maske padaju”. Kada će biti prikazan i kako ste zadovoljni finalnom verzijom?
– Spot za „Maske padaju“ će vjerovatno biti objavljen krajem godine. Snimali smo na dvije lokacije u Podgorici. Prvi snimajući dan na otvorenom u naselju Zelenika bio je zahtjevan. Padala je jaka kiša uz grmljavinu, ali tako se neočekivano sve uklopilo u tekst pjesme da „na nebu munje sjevaju…kiša lije, maske padaju“. Lakše je proteklo snimanje u prostoru Zlatka Vujotića u centru Podgorice. Taj bajkoviti atelje u mom komšiluku mi je godinama privlačio pažnju. Spot je realizovala „Montesky“ video produkcija. Zadovoljna sam finalnim proizvodom, jer je snimanje tokom nevremena itekako otežavalo cijeli proces. Da zaključimo: „Sve je dobro što se dobro svrši“.
Kazali ste nedavno da ,,Maske padaju“ je prva pjesma koju ste doživjeli kao vid psihoterapije. Koliko je Vama kao kantautorki teško bilo ogoliti dušu pred publikom sa svakom pjesmom? Takođe, kako je biti kantautorka u Crnoj Gori?
– Dok radite na pjesmi, niste toliko svjesni okoline, jer je kreativna groznica ponekad upravo to – bunilo i imaginarijum. Tek prilikom snimanja sam shvatila koliko su mi ove pjesme posebne. Osim tradicionalne obrade, svaka je duboko lična. Međutim, predosjetila sam da ću činom objavljivanja uraditi značajnu stvar za sebe, ali i svoje saradnike. Danas osjećam veliko olakšanje i zadovoljstvo što nisam oklijevala.
U Crnoj Gori je i dalje veoma teško biti izvođač autorske muzike, jer se to skoro nikako ne vrednuje. Vjerujem da bi svi mediji, iako nemaju zakonsku obavezu, trebali pružati veći prostor domaćoj muzici. Takođe, lokalne i državne institucije koje organizuju različite manifestacije bi trebali pružati platformu autorskim izvođačima tokom cijele godine. To je grupacija muzičara koja je, ako želite, najviše diskriminisana, a trebalo bi biti sasvim suprotno! Svemu ovome dodajte položaj žena u muzičkoj industriji, generalno, i dobijate odgovor na inicijalno pitanje.
Koliko je zapravo, kako Šekspir kaže, cio svijet pozornica, a ljudi glumci i kako bi, po Vama, svijet izgledao kad bi sve maske pale?
– Mnogi posmatrači smatraju da danas više nego ikad živimo u nekoj vrsti „predstave“, jer virtuelna stvarnost i društvene mreže to omogućavaju. Brojni korisnici tih platformi kreiraju sebi određeni javni, virtuelni imidž i ponekad se pitam šta bi bilo kad bi se „ugasio“ internet. Sigurno bi pale mnoge maske i pokazalo bi se da je ipak najvrijedniji onaj kontakt licem u lice. Volim i ja da se insceniram kada je to u svrhu muzičkog performansa, ali isto tako bih željela da se više družim sa ljudim izvan socijalnih mreža – bez maski i filtera!
U CKZ Ribnica promovisali ste izdanja ,,Sjećanja” i ,,Vagabund”. Kakvi su utisci slušalaca albuma i posjetilaca promotivnih nastupa, s obzirom da Vi najnovije pjesme opisujete kao iscjeljenje?
– Na pomenutom nastupu smo dobili nekoliko velikih aplauza, slično kao u „Berlinu“ ili na „FIAT“-u. Publika itekako primjeti najemotivnije pjesme, jer cijeli bend prenosi tu energiju, na čemu sam posebno zahvalna. Voljela bih da ima više reakcija na pjesme, ali kao nezavisni izvođač nemam mogućnost za kontinuiranu plaćenu promociju u svim medijima. Zbog toga sam zadovoljna kad par stotina ili hiljada ljudi čuju jednu ili više pjesama. Kao posljedica raznih manipulacija na internetu smo izgubili iz vida koliko je to „100 ljudi“ ili „1000 ljudi“. Svi danas pominju brojke od 100 hiljada ili miliona pregleda kao mjerilo uspjeha. Ja imam više od 500.000 hiljada organskih pregleda na YouTube platformi sa raznim „obradama“ tokom 15 godina postojanja mog kanala, ali mi to nije donijelo nikakav konkretan benefit.
Koja numera, od svih svojih autorskih, Vam predstavlja najveći ponos kada je zasvirate?
– Napravili smo slične uživo aranžmane za „Maske padaju“ i „Vagabund“, tako da ih za sada ne mogu razdvojiti. Najviše volim da izvodim upravo te dvije pjesme koje počinju tiho i svedeno. Sve kulminira instrumentalnim krajem koji je za mene svaki put veoma uzbudljiv doživljaj, jer tada bend daje sve od sebe.
Kada se najviše osjećate kao vagabund?
– Kada šetam Goricom i bukvalno ne sretnem nikoga, mogu reći da se osjećam kao vagabund. Brdo sa šumom u sred grada je izuzetno iskustvo, posebno kad prolaziš kroz tunel čempresa i borova koji su „evergreen“, tj. zimzeleni. To je skoro kao da si na drugoj planeti.
Protekle godine bili ste dio autorskog tima pjesme ,,Nova”, koju je na Montesongu otpjevala Tina Džankić. Ove godine Vas nema među autorima. Kakvo je Vaše mišljenje o Evroviziji i da li da očekujemo da se i sami prijavite za učešće na ovom takmičenju?
– Ove godine se nisam prijavila na Montesong 2025, ali se radujem festivalu zahvaljujući kojem sam prošle godine upoznala mnogo autora, izvođača, i ljudi iza kulisa. Nekad sam maštala o Evroviziji i MTV nagradi. MTV se ugasio, a Eurosong pretvorio u ogroman spektakl u svakom smislu te riječi. Gledala sam prilog o tome kako se gradi evrovizijska bina u Švedskoj i shvatila sam koliko je to daleko od onoga što mi ovdje možemo iskusiti. Njihove tehničke mogućnosti su bezgranične. Istovremeno, svjedočimo i različitim „prepucavanjima“ unutar EBU u posljednje vrijeme. Vjerna zajednica obožavaoca Eurosonga takođe ima čvrste stavove po određenim pitanjima i ostaje nam da ispratimo rasplet kada je riječ o (ne)učešću zemalja poput Španije ili Irske na Eurosongu 2026. Ja sebe tamo ni u snu više ne mogu zamisliti, ali kao autor ću u budućnosti možda i probati da se ponovo kvalifikujem za neko nacionalno takmičenje.
Kada da očekujemo i prvi singl s novim bendom i što je Vama novi bend donio?
– Prvi zajednički snimak je ušao u fazu studijskog snimanja i nadam se da ću uskoro i ja odraditi svoje dionice na gitari i vokalu. Pjesma odlično reflektuje našu energiju i stil, a nadam se da će biti objavljena početkom 2026. godine. Bend mi je donio prijeko potrebno novo samopouzdanje. Aleks, Basri i Vili razumiju moju muziku i donose svježinu koja mi je trebala naročito za uživo nastupe. Naravno, predamnom je sad mnogo rada na unaprjeđenju sopstvenih vještina, kao i fino podešavanje sa bendom, ali vjerujem da će se naš trud isplatiti.
Bojana Radonjić