Na Trgu nezavisnosti u Podgorici, arhitektica Nataša Vukićević izvela je samotnu, ali snažnu umjetničku gestu u znak sjećanja na žrtve tragedije koja se dogodila 1. novembra prošle godine na željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je usljed pada nadstrešnice poginulo šesnaest osoba.
Dok se u Srbiji obilježavala godišnjica nesreće i nastavljali protesti zbog izostanka odgovornosti za taj događaj, Vukićević je u Podgorici sama stala pored fontane, držeći maketu nadstrešnice koju je sama izradila. Taj minimalistički performans bio je, kako je kazala, izraz profesionalne i ljudske odgovornosti – podsjetnik na ulogu arhitekata, inženjera, pravnika i ekonomista koji svojim znanjem i savješću čuvaju živote ljudi.
Njen čin tišine i dostojanstva odavao je poštovanje žrtvama, ali i ukazivao na usamljenost pojedinca koji se usuđuje da progovori. Iako bez podrške većeg broja sugrađana, gest arhitektice iz Podgorice odjeknuo je kao podsjetnik da je humanost univerzalna – i da prelazi granice država i nacija.
– Nisam u mogućnosti da danas budem u Novom Sadu, ali osjećam potrebu da se na neki način pridružim obilježavanju godišnjice tragedije na željezničkoj stanici. Razumije se, u isto vrijeme želim da iskažem protest protiv neodgovorne, korumpirane i zločinačke vlasti u Srbiji… Nekad je dovoljna samo jedna osoba da pošalje važnu poruku podrške i saosjećanja. Ne bi bilo u redu da i danas ostanemo nijemi na žrtve i nepravde koje narod u Srbiji već dugo podnosi. Ne danas – kazala je Vukićević.
Tekst i foto: Gordana Simonović