Učiteljica Vesna Kipa nedavno je u Muzičkom centru Crne Gore predstavila knjigu za djecu ,,Magija jedne gljive”.
Ističe u razgovoru za MNE magazin kako je završetak ove autorske bajke bio veoma emotivan.
Za nju, za duboko poštovanje je čovjek koji odluči da se prikloni dobru.
Djeci u školi, kaže Kipa, prenosi ,,vrijednosti koje je najteže objasniti jer nisu opipljive, već se osjećaju dušom. Najprije, duhovno ispred materijalnog”.
Knjiga za djecu ,,Magija jedne gljive” predstavljena je u Kamernoj sali Muzičkog centra Crne Gore. Što je simbolika predstavljanja ovog djela u tom prostoru?
– Predstavili smo knjigu u Kamernoj sali Muzičkog centra i ovom prilikom želim da se još jednom zahvalim producentkinji Andreji Sokić, koja je prepoznala obrazovnu suštinu ovog djela i ustupila nam taj predivan prostor. S obzirom na to da je u pitanju autorska bajka, i da je kao takva namijenjena djeci, smatrali smo da ambijent mora odisati toplinom, a da zrači i otmenošću, kako bi djeca koja su bila u publici, shvatila vrijednost ovakvog događaja. U najmanju ruku, neko ko u današnje vrijeme nečitanja knjiga dođe na promociju knjige, još u tolikom broju, zaslužuje jedno takvo predstavljanje.
Dugo ste stvarali ,,Magiju jedne gljive”. Kakav je osjećaj bio kada je konačno bila tu, ispred Vas, kada ste mogli da osjetite miris njenih korica?
– Kada počnete da pišete neko djelo, teško je utvrditi koliko vremena ćete sveukupno potrošiti da dođete do krajnjeg ishoda – držati knjigu u rukama. Interesantno je to da sam prve redove napisala prije pet godina, kada sam odmah napisala početak i kraj. Nisam ni slutila šta će se naći između i popuniti tu prazninu. Završetak priče je bio za mene veoma emotivan. Čovjek i ne sluti sa kakvim se pritiskom nosi zbog neiskazanog ili nezavršenog u sebi. Konačno, rezultat je magijski, kao što i govori naslov knjige.
Čime je inspirisana knjiga ,,Magija jedne gljive” i kome je posvećena, namijenjena?
– Inspiraciju za priče nalazim u svakodnevnom životu. U ovim redovima će uživati najmlađi, prvenstveno zbog toga što tekst prate kompleksne ilustracije koje upotpunjuju i čine upečatljivim slike koje se stvaraju u dječjoj glavi. Sa druge strane, jednako će biti zanimljiva i odraslima, jer će se prisjetiti nekih svojih borbi koje su potisnute ili zaboravljene.
Vaše priče uvijek u sebi sadrže snažnu poruku. Koje su to glavne teme kojima se bavi i koja je to poruka koju ste ovoga puta željeli da prenesete ,,Magijom jedne gljive”?
– Naša svakodnevica je ispunjena stalnim sukobima i preispitivanjima – šta, kako, koliko, zašto? Tako se i u ovoj knjizi našla jedna opšta borba dobra i zla u sebi samima. Ljude dijelimo da dobre i loše a da i ne razmislimo o pozadini nekog postupka. Vjerujem da se svi borimo da u nama ne prevagne zlo i da je za duboko poštovanje čovjek koji odluči da se prikloni dobru. Od najranijih godina trebalo bi na to ukazivati djeci i da razumiju da je izbor samo naš. Naravno, taj sukob je u uskoj vezi sa našim vaspitanjem i korijenima, a na meni je kao pedagogu da im ukažem na taj momenat kroz aktuelne događaje, da razumiju da su sa pravim izborom, Pravi Heroji. S obzirom na to da je moja želja da doprem do više njih, napisala sam „Magiju jedne gljive“.
Osim moralnih vrijednosti, knjiga se bavi pitanjima ekologije i tradicionalnih vrijednosti.
Koji su to principi i vrijednosti koje prenosite učenicima?
– Djeci prenosim vrijednosti koje je najteže objasniti jer nisu opipljive, već se osjećaju dušom. Najprije, duhovno ispred materijalnog. Za to je potrebno vrijeme i strpljenje. Nije jednostavno djetetu objasniti da je bogat onaj ko je zdrav, kada mu se plasiraju instagram vrijednosti, mnoštvo bezvrijednih i beskorisnih informacija. Ističemo da je novac najbitniji jer može da kupi sve, a ne može – lažemo ih na svim nivoima, svjesno ili nesvjesno. To što ne izgovorimo koliko se klanjamo nad materijalnim ne znači da to nisu razumjeli iz naših postupaka. Odavno mi je postalo kristalno jasno da neke vrijednosti traju od kada je čovjeka, a naše je da ih sačuvamo i zaštitimo, jer ako one nestanu, nestaće i sopstvo. U sadašnjem trenutku borba svih nas je da sačuvamo čestitost, tradiciju, kulturu, hrabrost, toleranciju, iskrenost, empatiju, čovjekoljublje, i još mnogo toga. Nije to samo borba nas nastavnika, kao što stičem utisak, već borba na svim nivoima, počevši od porodice, obrazovnih institucija, medija, javnih ličnosti.
Kakav je Vaš stav o sadašnjem obrazovnom sistemu?
– Sadašnji obrazovni sistem se koprca. Pokušavamo, ali vrtimo se ukrug. Ne razumijem kako se mogu riješiti problemi ako liječite posljedice, a ne uzrok. Vjerujem da mnogim nastavnicima više nije prijatno u učionici – naš poziv je obezvrijeđen. Većina roditelja je spremna na osudu, ali ne i da se bavi sopstvenim djetetom, a suština našeg rada je timski rad, roditelja i nastavnika. Pomjerio se fokus sa učenika na mnoštvo pravila. Mnogi nastavnici trpe poniženja, u školi ili na društvenim mrežama, a nakon toga se podrazumijeva da smireno obavlja svoj posao, što je skoro pa nemoguće. Plašimo se od raznih momenata, ne smijemo da reagujemo, ukažemo na greške, sankcionišemo, ocijenimo, damo komentar, a uplašen čovjek ne pruža svoj maksimum.
Duga bi to priča bila…
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva