Na poziv predsjednika IOV Italija i sekretara IOV World, Fabrizia Cattanea, Kulturno-umjetničko društvo “Duga” iz Crne Gore otputovalo je u srce Lombardije, gdje je sa ponosom predstavljalo svoju zemlju na 41. međunarodnom folklornom festivalu “Ducato di Piazza Pontida”. Festival je trajao više dana, a folklorni ansambli iz Bugarske, Kolumbije, Bolivije i Crne Gore nastupali su širom regije, donoseći muziku, boje i tradiciju u svaki kutak Bergama i okolnih mjesta.
Na pozornicama od Villa di Serio do Piazza Pontida, KUD “Duga” je izvodio koreografije koje su, prema riječima italijanskog portala “L’Eco di Bergamo”, podsjećale na pokrete orla u letu. Režija Maje Dakić, jedne od vodećih koreografkinja Crne Gore, donijela je publici ne samo tehničku preciznost, već i emotivnu dubinu—ples koji ne samo da se vidi, već i osjeća.
Na dan Svetog Aleksandra, zaštitnika Bergama, svi ansambli su se okupili u centru grada, gdje su nastupili na glavnoj pozornici ispred Palazzo Frizzoni. Ulice Bergama, od Piazza Vecchia do Piazza Matteotti, odzvanjale su muzikom, bojama i osmijesima, dok su se folklorne grupe stapale sa arhitektonskim čudima poput Duomo di Bergamo, Cappella Colleoni i Basilica di Santa Maria Maggiore. Marijana Dakić i članovi KUD-a “Duga” bili su počasni gosti na prijemu kod gradonačelnika Sergia Gandija, čime je njihovo učešće dobilo i zvaničnu potvrdu poštovanja i uvažavanja.
KUD “Duga” nije samo nastupao—oni su živjeli grad. Posjetili su znamenite lokacije u Bergamu i Milanu, uključujući Duomo di Milano, Galleria Vittorio Emanuele II i Castello Sforzesco, gradeći mostove između tradicije i savremenosti, između Crne Gore i Italije. Njihovo prisustvo bilo je potvrda da folklor nije samo čuvanje prošlosti, već i stvaranje budućnosti.
Kako piše “L’Eco di Bergamo”, radost koju su donijele folklorne grupe bila je zarazna—ples je ujedinio stanovnike Bergama i turiste, pretvarajući trgove u pozornice zajedništva. “Duga” je bila ambasador radosti, dostojanstva i kulturne autentičnosti, ostavljajući trag koji se ne briše lako.
Goran Šaban