U susret 13. julu Danu državnosti, srce Crne Gore zakucalo je u ritmu folklora, muzike i zajedništva. Na visoravni okruženoj moćnim Durmitorom, održan je Prvi nacionalni festival interkulture (NFI), pod pokroviteljstvom Predsjednika Crne Gore. Festival su organizovali IOV Montenegro – Internacionalna organizacija folklornih umjetnosti sa statusom pri UNESCO-u, Centar za kulturu i Opština Žabljak, u partnerstvu sa UFACG. Festival nije slučajno održan baš na Žabljaku – mjestu simboličkog začetka ideje Crne Gore kao ekološke države. Sklad između čovjeka, kulture i prirode osjetio se u svakom detalju. Publika je na Macanskoj poljani mogla doživjeti spoj održivog pristupa i dubokog poštovanja prema tradiciji – dokaz da kultura može postojati u potpunom skladu s prirodom.
Poruke jedinstva i zajedništva
Veče je započelo obraćanjem predsjednika Opštine Žabljak Radoša Žugićakoji je, pred brojnim posjetiocima najrazličitijih generacija, ukazao na značaj ove manifestacije za lokalnu zajednicu i izrazio jasnu ambiciju da ona postane trajan dio kulturnog kalendara grada.
-Ovo je prilika da pomenem da ističemo kandidaturu i da bismo željeli da ova manifestacija postane tradicionalna. Opština Žabljak i Centar za kulturu Žabljak će se potruditi uvijek da budu dobri domaćini i da na ovom najljepšem mjestu i parčetu zemlje koje Crna Gora ima promovišemo različitosti, multikulturalizam-kazao je Žugić.
Riječi predsjednika Crne Gore su dodatno osnažile misiju festivala — da kultura bude most između razlika, a ne zid. Predsjednik je rekao da igre i pjesme nisu samo koreografije, već istorija prenešena pokretom i glasom i da su folkloraši naši istinski kulturni ambasadori i razglednica Crne Gore na mapi svijeta.
-U vremenu kada se svijet suočava sa izazovima podjela, mi šaljemo jasnu poruku sa Žabljaka: da je različitost snaga na kojoj gradimo evropsku budućnost Crne Gore, koja mora biti zemlja u kojoj svi imaju jednaku šansu. I zato i ova manifestacija pokazuje da imamo snagu da njegujemo zajedništvo, da gradimo mostove među ljudima i da prepoznajemo našu kulturnu baštinu kao stub razvoja. Crna Gora je najljepša kad je zajedno – u pjesmi, u igri, u različitosti koja nas oplemenjuje. U toj različitosti je i naša snaga, a u zajedništvu – naša budućnost. Zato sa ovog mjesta, iz srca Durmitorskog kraja, šaljemo poruku radosti, zajedništva i ponosa na ono što jesmo i neka ova svečanost postane godišnji poziv na okupljanje-kazao je predsjednik Milatović i obraćanje završio i Festival otvorio riječima: Da nam je vječna Crna Gora!
Heroine iza festivala i maleni čuvari tradicije
Nakon dirljivih govora, festivalsku binu s lakoćom i šarmom preuzeli su voditeljsko-glumački dvojac Tatjana Torbica i Nikola Perišić. Njihovo vođenje programa bilo je mnogo više od najava – bilo je to pravo poetsko putovanje kroz kulturnu mapu Crne Gore, tkano riječima, emocijom i prisustvom. Kroz njihove najave, publika je kročila u veče koja spaja prošlost s budućnošću, selo s gradom, zaboravljeno s ponosno sačuvanim.
Na samom početku, istakli su da se iza svakog velikog događaja kriju vizije i predanost – a upravo su dvije žene bile pokretačka snaga ovog festivala, svaka iz svoje sfere, ali u istom duhu posvećenosti: Jovana Pavlović, direktorica Centra za kulturu Žabljak, i Marijana Dakić, koreografkinja i direktorica festivala – prva žena koreograf u Crnoj Gori, predsjednica IOV Montenegro i predsjednica Regije Podgorica UFACG. 
Zahvaljujući njima, festival je dobio onu posebnu notu – onu tananu čaroliju zbog koje folklor prestaje biti samo izvođenje, a postaje doživljaj, emocija i misija.
Prvi aplauzi – i to zasluženo – pripali su domaćinima: KUD “Radoje Dakić – Brko”, malenim čuvarima tradicije sa Žabljaka, koje s ljubavlju i znanjem vodi Đuro Stevović. Njihova pjesma i igra podsjetili su nas da folklor nije samo umjetnost — već nasljeđe koje se nosi u srcu, u osmijehu djece, i u svakom ritmu koji odzvanja sa bine.
Mozaik identiteta – izvođački spektakl
Devet ansambala izvelo je deset koreografija i utkalo je svoje priče u tkivo festivala, donoseći na scenu ritmove predjela i dušu naroda. Svaki ansambl donosio je autentičan izraz odakle je koreografija i scena je postala most između prošlosti i sadašnjosti, između zaboravljenog i oživljenog.Prvi da podijele svoju priču bili su članovi KUD-a „Ljubo Božanović“, čija je koreografija “Umir krvi” bila oda miru – pokretom ispričana priča o istorijskom pomirenju među plemenima, gdje ples postaje simbol razrješenja i nade. Zatim je publiku ANIP „Đurđevdansko kolo“ poveo u Pivu, gdje je planina progovorila kroz snažne korake. Njihove “Igre iz Pive” odzvanjale su kao srce tog kraja, snažno i nepokolebljivo. Miris soli i zvuk talasa osjetili su se u izvođenju KUD-a „Ramandan Šarkić“, čije su “Ribarske igre iz Ulcinja” bile protkane svakodnevicom ribara, ali i ponosom na svoje morem okupano porijeklo. Iz kraja gdje se more stapa s nebom, a iznad stijena Boko-Kotorskog zaliva uzdiže se Lovćen kao čuvar vremena, AKUD „Mirko Srzentić“, donio je suptilnost Igara iz Boke. To nije bio ples koji traži pažnju glasom – već onaj što šapuće kroz pokret, nježno, dostojanstveno, o vjekovima uklesanim u kamen i mirisu mora što traje. Na scenu zatim dolazi strastvena živost KUD-a „Volođa“, čije “Igre iz Šumadije” pulsiraju spojem života, borbe i radosti – u fruli što doziva i kolo što okuplja. KUD „Duga“ razigrao je binu pokretom i duhom, donoseći “Romske igre” kao vatru nomadskog života, u kojem svaka kretnja pjeva o slobodi i dostojanstvu.
U smirenoj ali dubokoj energiji KUD „Tekstilac“ prenio je kroz “Bošnjačke igre” iz Gusinja i Rožaja molitvenu tišinu naroda koji igra ne da pokaže, već da sačuva – za sebe i one što dolaze. Potom se publika, zahvaljujući još jednom izvođenju KUD-a „Ramandan Šarkić“, vinula ka Prokletijama. “Igre sa Prokletija” nisu samo ples – one su hod po kamenu, otpor vjetru, i tišina visine pretočena u pokret. Svoje viđenje pokreta donio je i KIC „Budo Tomović“, sa koreografijom “Vrsuta” – koja se smjestila negdje između planine i mora, između riječi koje se nisu izgovorile, ali su se osjetile. I na kraju – kao tačka na pjesmu, kao pogled unazad i unaprijed – tiho i dostojanstveno, scena se poklonila njoj – Crnogorki. KUD „Crvena stijena“ izveo je “Crnogorku” i nije to bio samo ples – to je bio otkucaj onog nečujnog što nas vezuje kroz vrijeme.
Ovo nije kraj – ovo je prvo veče zajedništva
Festival se završio dodjelom zahvalnica koje je Predsjednik Crne Gore uručio svim ansamblima, kao i Jovani Pavlović, direktorici JU Centar za kulturu Žabljak i Marijani Dakić direktorici festivala, koje su na kraju zajedno poručile da folklor nije bio samo igra te noći – bio je govor identiteta. Bio je most između jezika, generacija i kultura. U svakom koraku se čuvala priča, a u svakom aplauzu – potvrda da različitosti ne razdvajaju, već sjedinjuju. Festival Interkulture je postavio temelje za budućnost u kojoj će ples, pjesma i tradicija nastaviti da grade zajedništvo – tiho, snažno, kao što to čine oni koji igraju srcem.
A možda je najvažnija poruka ove večeri upravo ovo: ako želimo budućnost u kojoj se poštuje svako ime, svaka pjesma i svaka boja narodne nošnje, onda moramo danas, ovdje i sada, pokazati da interkultura nije samo riječ već put kojim koračamo. Neka igre i pjesme sa svih meridijana Crne Gore koje su obilježile Prvi festival interkulture ne budu tek nastupi – već poruke nade, tolerancije i uzajamnog uvažavanja. I neka Durmitor, kao svjedok ovih trenutaka, ponese tu poruku u tišini svojih stijena i prenese je budućim generacijama.
Tekst/foto/video: Goran Šaban (mneevents.me)