Ana: „Bogdan želi da ja budem njegova majka, eto to on želi! Ne prihvata mene! Nije mu važno šta ja mislim. Za njega žena samo mora da čisti,kuva i da bude podređena njegovim potrebama, i da ispunjava norme njemu važne! Ja ne mogu tako da živim, to nisam ja iako ga stvarno volim..!“
Bogdan: „ Ja ne tražim da budeš moja majka, ne shvataš me. Ali kako to da žena nije posvećena kući? Šta ćemo kad dođu djeca? Treba li ja da brinem o njima ili je to ženski posao?
Ana: „ Vidite o čemu vam govorim…“ (Imena i dijalog su fikcija autora)
Definicija ljubavi
Ljubav je najdublji i najsloženiji ljudski osjećaj. Posmatrano iz psihološke perspektive predstavlja kompleksan psihološki i emocionalni proces. Robert Sternberg, američki psiholog, definisao je ljubav kao triangulaciju intimnosti, strasti i posvećenosti. Intimnost definiše emocionalnu povezanost i bliskost, strast kao fizička privlačnost i posvećenost – potreba za trajanjem i ostajanjem u odnosu. Razlozi za odabir partnera mogu biti različiti, počevši od individualnih emocionalnih potreba, iskustava iz prošlosti, fizičkih atraktivnosti, kulturnih normi.
Praksa ipak, pokazuje da ne opstane niti svaka veza, niti svaki brak bez obzira koliku jačinu ljubavi ponesu partneri ponaosob
Svi ti faktori ili razlozi za biranje emotivnog partnera često mogu biti rizici ili snage u partnerskom odnosu. Ljubav je temelj i osnova, ali ne i struktura koja može održati partnerski odnos. 
Ona „uvuče“ u odnos i nosi ulog da će srediti i nadjačati sve izazove koje partnerski odnos nosi.
Praksa ipak, pokazuje da ne opstane niti svaka veza, niti svaki brak bez obzira koliku jačinu ljubavi ponesu partneri ponaosob.
Svaki čovjek nosi sa sobom određena uvjerenja i očekivanja koja unosi u odnos. Ona igraju važnu ulogu u funkcionisanju.
Nerijetko partneri u brak donose svoj lični pečat, onoga što jesu, odakle potiču, kakvu poruku iz porodice nose i na kraju ona poznata priča o atačmentu.
Suprotni stavovi o bračnim ulogama, roditeljstvu, finansijama, religiji daju jak uticaj na trajnost odnosa. Iako se u odnos ulazi sa ljubavlju, takođe se ulazi i sa svim ovim pojedinostima. Novi odnos zathjeva zajedničko stvaranje i na temelju vrijednosti sa kojima se ulazi, građenje novih prihvatajući i ona druga.
Zona konflikta
Vrlo često je to zona konflikta, jer partneri iz svojih porodica porijekla donose baš ta uvijerenja o ulogama, a mogu biti neshvaćena ili neprihvaćena od strane partnera , gdje konflikt može nadjačavati odnos i urušavati ljubav koja ih je prvobitno povezala.
Obrasci koje donosimo iz svojih porodica, modeli odnosa koje smo naučili od roditelja utiču na funkcionisanje u odnosu, pa npr imamo odnose u porodici čiji se konflikti uglavnom završavaju prekidom odnosa, i to može biti usvojeni model koji ćemo primjeniti u svom braku, pa da tako primjenjen zadržavamo i konflikt tako riješavamo. Ukoliko partneri nisu svijesni tih obrazaca, mogu nesvijesno ponavljati destruktivne obrasce ili očekivati da partner nadoknadi ono što im je nedostajalo, i time uticati na destrukciju odnosa. Osviješćivanjem nefunkcionalnih obrasaca i rad na njima vodi ka poboljšanju i ka stabilnosti.
Na početku odnosa različitosti nisu vidljive i ljubav je uvijek dominantna, ali kako vrijeme prolazi i odnos poprima nove razmjere tako i individualne razlike više dolaze do izražaja.
Naravno, parovi sa sličnim vrijednostima i ciljevima, bolje će funkcionisati i imati predispoziciju za dugotrajan bračni odnos. Međutim ,razlikovanje po fundamentalnim pitanjima vezanim za brak, kao što su bračne i roditeljske uloge, pitanje finansija, životne filozofije i prioriteta može biti nedovoljna za održavanje braka pored ljubavi, sa znatno većim konfliktima. Važno je naučiti da se u različitostima isto može rasti i biti uspješan a ključ za to je komunikacija, prilagođavanje i dogovor.
Brak kao odnos dvoje ljudi nosi i zajedničku odgovornost, da bez obzira na sve što „donosimo“ sa sobom u brak, važno je prilagoditi i odnosu i partneru ne odručići se svoje autentičnosti ali ulaganjem u jedan novi poseban i opet drugačiji zajednički odnos. Jasna komunikacija, poštovanje, slušanje, razumjevanje i kompromis su neophodni kako bi se izgradila i opstala zajednica.
Kao i u svakom odnosu, pa i u bračnom konflikti su neizbježna stvar, ali način na koji posmatramo problem i odnos, kao i na koji način pristupamo riješenju, mogu umnogome doprijenti održavanju zajednice.
Još jedna veoma važna karakteristika koja pogoduje ili otežava odnos jeste emocionalna i psihološka zrelost i nezavisnost. Odrasli, stabilni pojedinci koji znaju da preuzmu odgovornost za svoje postupke, postave granice i upravljaju svojim emocijama lakše grade zdrav odnos, dok emocionalna nezrelost dovodi do povećanja nesigurnosti i razumjevanja. Dešava se često da su partneri u dizbalansu u nezavisnosti koju su postigli prije braka u smislu samostalnog života, finansija i odlučivanja pa ne mogu da se usklade u ovim oblastima što pospješuje stres i nezadovoljstvo.
Svi pomenuti uzroci mogu dovesti do kraha jednog odnosa, čak iako je velika ljubav poveznica dvoje pojedinaca. Ne znači da će sve velike ljubavi i opstati u vezi, za to je potrebno i još nešto osim emocije.Zreo pristup, otvorenost ka sebi i ka partneru, jasna komunikacija i poštovanje. Zajednički planovi i ciljevi, zajedničke odluke i istinska saglasnost sa njima.
Bez obzira sa čim ulazimo u brak, važno je ono što ćemo dati i kakvu ćemo zajedničku dimenziju stvoriti drugačijom od one individualne, i na koji način će se kreirati zajednički odnos u kojem će ljubav svakako biti visoko na ljestvici.
Dragana Živković
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: r.centarintegra@gmail.com