ART SLAJDER
BRANISLAV BANE TRIFUNOVIĆ: ,,Hiljadarka” je omaž jednom ljepšem vremenu
Bane Trifunović u predstavi ,,Dogvil”
U ponedjeljak veče predstavom ,,Dogvil“ u kojoj glumi Branislav Trifunović zatvoren je dramski program festivala u Budvi. Jutro nakon što je odlično odigrao ulogu, u budvanskom kafiću razgovarali smo sa njim o novim projektima, saradnji sa bratom Sergejem, društvenom angažmanu. Na pitanje ,,kada će majka braće Trifunovića dobiti snahu?“ dao je duhovit odgovor.
Sergej i Bane Trifunović u predstavi ,,Julije Cezar”
Nakon pet godina ponovo radite sa Sergejem na predstavi ,,Julije Cezar” i, naravno, sa Kokanom Mladenovićem poslije ,,Kose”. Kako je bilo ponovo raditi sa Sergejem i da li postoji nešto što ste otkrili o njemu, a što Vas je iznenadilo?
– Nema tu nikakvih iznenađenja. Znamo sve jedan o drugom, kada radimo velike predstave tema mora da bude važnija od svega ostalog. Mi smo ozbiljni ljudi koji znaju šta, kako i kada rade takve predstave. Onda radimo kako treba – svim srcem.
Osnovali ste i zajedničku producentsku kuću ,,Hit and Run Production”. Koji su to novi projekti u okviru ove kuće?
– Spremamo seriju i film po knjizi Borisa Dežulovića ,,Jebo sad hiljadu dinara”. To je ono što već nekoliko godina pokušavamo da napravimo, jer je zahtjevan i veliki projekat. Želja nam je da napravimo jedan pravi i dobri antiratni film koji će, čini mi se, staviti tačku na sve te priče rata iz potpuno druge vizure, drugog ugla. Želja nam je da okupimo najbolju ekipu iz Bosne, Hrvatske i Srbije i da sve to režira Raša Andrić. To se mrda polako, ali sigurno. Nekako u Hrvatskoj imaju problem što to dijelom Srbi produciraju, Srbi imaju problem što to nije baš srpska priča… Ono sve o čemu mi želimo da pričamo dešava se evo i 20 godina kasnije. Sve to što prati ovu priču govori da mi taj projekat moramo da uradimo jer smo nekako uvijek bili i bićemo iznad toga. Mi ćemo da napravimo to sa njima ili bez njih.
Da li Bosna ostaje jedna od lokacija za snimanje ovog filma?
– Ostaje, u njoj se i dešava to. Bosna finansijski najlošije stoji. To je preskup i prevelik projekat, tako da moraju sve tri zemlje da budu uključene.
Društveno ste angažovani u projektima ,,Lica ulice” i ,,Beton Mahala”. Što za vas znači društveni angažman i što je prelomilo da kažete: ,,Ja želim, hoću i imam potrebu da pomognem ovim ljudima”?
– Negdje sam pročitao da je pomaganje ljudima jedan mali sebičan čin jer se zbog toga osjećate bolje, što je djelimično istina, moram da priznam. Mislim da sva ova naša lica i sve ovo što mi radimo vrlo često nemaju nikakvog smisla. Jedino za šta možete da iskoristite to kvazi i kao popularno lice je da nekom nešto pomognete. Najrealniju procjenu i ocjenu šta ste uradili imate u direktnom kontaktu sa ljudima. Vidite kako te male stvari mogu da znače puno ljudima koji nemaju, tako da to meni pomaže da se držim na zemlji, da sam među narodom i među svijetom i da pratim, slušam šta se dešava. Nekako sam uvijek bio takav, tako sam i vaspitan i drago mi je da sam u situaciji da mogu nekome da pomognem.
Koji su naredni projekti? ,,Hiljadarka“ je sredinom septembra. Da li je u pripremi dokumentarac o Piksiju?
– Dokumentarac o Piksiju smo već počeli da snimamo i to je projekat koji će vjerovatno trajati duže. Želja Miloša Pušića i moja je da napravimo jedan kvalitetan dokumentarni film o vjerovatno posljednjem romantiku jugoslovenskog fudbala i čovjeku koji je bio najveća zvijezda one zemlje koja se gasila i postao velika zvijezda zemlje koja je tek pravila fudbal. Bio je fascinantna ličnost i drago mi je da je pristao pošto je odbio mnogo ljudi koji su htjeli da prave film o njemu. Tokom dvije noći u Parizu o svemu smo se vrlo lijepo dogovorili i jako mi je drago da smo to počeli. A i ,,Hiljadarka“ je omaž jednom ljepšem vremenu, drugačijem.
Na kraju jedno tabloidno pitanje koje dame u zbilji žele da znaju – kada će majka braće Trifunović dobiti snahu?
– To pitajte moju majku. To mogu da Vam kažem.
Bojana Radonjić
