ART PREPORUKA
BEOGRAD: Održana komemoracija režiseru Miloradu Milinkoviću
Foto: Stefan Stojanović/Mondo
Komemoracija reditelju, scenaristi i tragaču popularne ,,Potere”, Miloradu Milinkoviću, održana je danas u svečanoj sali MTS Dvorane u Beogradu.
Slavni reditelj i scenarista preminuo je na Božić u porti crkve u Jabukovcu u 60. godini od posljedica jakog srčanog udara.
Uoči početka emitovan je video u čast reditelja s njegovim fotografijama koje su se smjenjivale na filmskom platnu u prepunoj sali MTS dvorane.
Prvi koji je održao govor je Miša Mogorović:
– Profesionalni putevi su nam se susretali sa različitih strana i postali su baš dobri drugari i to na starinski način. Sve se nadam da ćeš da kažeš ono tvoje ,,stop”. Ti si na sebi svojstven način režirao i svoju smrt. Bio si jedan od rinetkih poznavalaca šoubiznisa. To privlači mnoge kritičare. Svakakvih si se kritika naslušao i usput si postao najbolji autor svojih generacija. Imao si više filmova i serija nego bilo ko. Isporučivao si tražene scenarije.
Stajao si čvrsto na zemlji i radio posao režisera. Postao si najprepoznatljiviji reditelj, čak su ti i glumci zavidjeli. Neću reći lažnu floskulu da će vrijeme pokazati, jer se vezuje za siromaštvo a ne za slavu. Imao sam nadimak za tebe mili. Kad Debeli kaže Debelom da je debeli to je uvod u komediju. Izaći će naš novi film, jer je to nešto najbolje što smo radili do sada. Nešto mislim da naša saradnja ne može stati na ovom broju 8. I onda me ti pitaš koliko, ja ponovim i ti dodaš svoju opasku. Da je smrt izgovor da se posao prekine onda to ne bi bio šoubiznis. Šou mast go on.
Dragoljub Stojković se u govoru osvrnuo na njihovo prijateljstvo.
– Nema smisla da govorim ko je bio i šta, ni o tome šta mu dugujem. Ostaje da smo bili dva čovjeka koji često idu na pivo. Toliko smo lupetali svašta u tim prilikama da nije ostalo ništa. Napravili smo spisak kafana gdje smo išli. Oko Partizana smo se slagali, a pošto nismo imali sreće prešli smo na Premijer ligu. Tu smo se svađali.
Ljetos smo vodili ćerke na bazen i tad mi je rekao kako je zadovoljan svojim zdravljem i da samo mora da popije lijek za pritisak. Bili smo prijatelji i planirali da idemo zajedno na more sa familijama. Osjećali smo se previše mlado za svoje godine. Nešto je izašlo iz toga. Do prekjuče mi nije bilo dovoljno da budem ponosan. Sad da pričam o nedostajanju, to nikad nisam rekao. Ne zato što mi ljudi ne nedostaju, već jer sam namćor. Nisam sklon iskazivanju emocija. Nismo čestitali Novu godinu, sreli bismo se 8. januara i čestitali međusobno. Da kažem da nije bio sujetan, slagao bih kao pas. Posljednje što bi njemu značilo je da ću da navijam da najbolji tim na planeti osvoji premijer ligu – kazao je.
Dirljive rineči uputio je i muzičar Nele Karajlić:
– Debeli, svašta sam mogao od tebe očekivati osim da ću ti se ovako obraćati – ti gore, a ja ovdje. Naše police krase iste knjige, naši bioskopi prikazuju iste filmove. Ti i ja smo znali koliko je tačna izreka da se ljudi bez humora nemaju čega plašiti.
Naša se utopija raspršila u udaru buke i bijesa. Estetika i etika je prestala da postoji. Kad god smo radili zajedno, osjećao sam onu vrstu sigurnosti kao putnici na boingu 747. Svaki problem si rješavao svojom logikom da sam se pitao zašto sam se toga plašio. Kad su nam producenti rekli da nećemo moći da koristimo montažu ti si rekao onda sve snimamo u jednom kadru. Nikad se nisam smijao kao na snimanju ,,Složne braće” i rekao kako bih volio da se i gledaoci smiju kao mi.
Otišao si sa svetog mjesta, iz crkve, na Božić. Istog dana kao Tesla. Sve maske su pale, božji si čovjek. Imaš protekciju gore i reci neku lijepu riječ za nas – rekao je.
Pred svima se obratio glumac Miloš Timotijević:
– Ja njega nikad nisam mogao da zovem debeli, uvijek sam ga zvao Milorade. Nije bio čak ni Milorad, već je bio Veliki. Veliki čovjek, prijatelj i reditelj. Veliki u svemu što je radio.
Nakon što je objavljen kraj komemoracije govor je održala i njegova ćerka Divna:
– Dragi tata, nedostaješ mi jako, ali ne samo meni nego i svima, prijateljima, porodici, poznanicima, saradnicima i kolegama. Voljela bih da smo još malo zajedno. Da li se sjećaš kada smo gledali Slagalicu, uz kikiriki i ono tvoje zdravo piće od grejpfruta. I dalje ne vjerujem šta se dogodilo. U Slagalici si uvijek znao broj. Bio si mnogo pametan. Više neće biti rečenice ,,e, idem kod tate” ili ,,e, tata gdje si, jedva čekam da te vidim”. Nedostaješ mi, kako ću ja bez tebe? Nećeš me više nikad zagrliti, poljubiti ili pjevati pjesmu. Rekla bih više uživo, ali ne mogu. Radiću isto što i ti. Slušaću rok, neću jesti bineli luk, ići ću u srednju matematičku školu i režiraću. Paliću ti svijeću skoro svaki dan poslije škole. Moliću se više za nas i naše zdravlje. Ti ne znaš šta si sve ostavio za sobom. Ostavio si pamet, ljubav i vjeru u Boga i sve nas. Ovo ću ti staviti na grob, a ti čitaj. Ipak ću jesti bijeli luk, mama kaže da je zdrav. Voljela bih da te zagrlim. Sjećaš li se šuta u guzicu, svaki put je bilo zabavnije. Ovo ću da ti pročitam na sahrani. Ne znaš koliko je teško reći volim te tata.
Sjećaš li se kada si jeo i slušao vinesti, kada si mi pravio ćevape, kod bake pire koji si samo ti umio da napraviš? Toga više neće biti, pa čak i mama misli to za pire da si ti najbolji. Makar nisam ja najteže saznala, nego su to saznali Deki i baka. Otišao si na veliki dan, volio si Boga i molitvu. Ali, zašto baš ti, to se pitam tata? Voljela bih da mi to kažeš u lice, ali ne znam kako? Nisam htjela da te izgubim. Sjećaš li se kada sam govorila ,,trebaš mi”, a ti me uvijek ispravljao u ,,trebam”. Makar želim da mi to nešto ponovo kažeš u lice, ali ne možeš… Makar da si vaskrsnuo, ali nisi, nažalost. Za nekoliko godina ili decenija, doći ćemo svi gore, a ti ćeš da vodiš naše duše na dobar put. Sjećaš li se kad smo gledali nešto, a ja ti sjednem u krilo ili ti se popnem na krkaše na fotelji, sjećaš se, zar ne? Nisam stigla da ti kažem, bićeš mojih 7 minuta. To znači kad čovnek umre, 7 minuta ponavlja i vidi najljepše stvari u svom životu. Radiću isto što i ti. Rješavaću ukrštenicu iako ne znam šta znače te rineči, gledaću u telefon i kada me neko pozove reći ću isto kao i ti – ,,Šta hoćeš, evo za 5 minuta”, iako je prošlo 10. Pusti me na miru – kazala je Divna.
Salom je odzvanjala Milinkovićeva pjesma ,,Put” koja je bila hit osamdesetih, dok je bio član benda ,,Morbidi i mnoći”, a nakon održanih govora na platnu su se smjenjivali inserti iz kviza ,,Potera” i filmova koje je režirao Milorad Milinković.
Izvor: kurir.rs
