Obratio se muškarac Bogu: ,,Bože, zamijeni moje i ženino mjesto. Sjedi kod kuće, uglavnom ništa ne radi, želim biti na njenom mjestu …”.
Bog je ispunio njegovu želju.
Sljedećeg jutra, probudio se muž na mjestu žene: skočio, pripremio doručak, starijeg spremio u školu, mlađeg odveo u vrtić, poslije po namirnice, onda skuvao ručak, opeglao veš…
Samo što se spremio da se odmori malo, sjetio se da mora po starijeg iz škole, i mlađeg iz vrtića. Jednog, drugog pokupio, oko domaćeg pomogao, već je vrijeme za spremanje večere…
Večerali su, posuđe spremio i oprao, djecu okupao, uspavao, samo što je legao da odmori, a žena (muž) mu: ,,A, bračna dužnost?”…
Prošao mjesec, žena-muž moli kroz suze: ,,Bože! Vrati sve kako je bilo, ne mogu više!”
Bog odgovara: ,,Prekasno je. Trudan si!”