KOLUMNE
MOJ SVIJET: Koliko košmara kriju naši zidovi
Piše: Dušanka Vukadinović
Početkom minule sedmice najčitanija novinska priča bila je svakako ona kako je srpski baletan pretukao svoju suprugu glumicu. Ako je vjerovati medijima, glumica je preživjela agoniju. Jedan od najpotresnijih detalja je i to što je ona, znajući šta eventualno slijedi, sklonila svoju djecu da ne budu svjedoci brutalnog nasilja, a zatim se vratila i izložila rastrojstvu svoga muža. Moguće, sa ciljem da ga urazumi. Kasnije na sudu sve je demantovala, vjerovatno, da bi spasila istu tu djecu od mrlje koju im njihovi roditelji, kao javne ličnosti, mogu trajno ostaviti.
Iako još samo jedna priča o nasilju ova je posebna jer se desila tamo gdje niko nije očekivao. Nasilnik je bio baletan, profesija koja inače sugeriše na jednu nježnu i prefinjenu dušu, a žrtva glumica poznata mahom po komičnim ulogama. Sa djecom su više puta bili gosti novinskih rubrika o porodici, a članak o njima stojao je ispod naslova ,,Sanjamo svoj san”.
San za javnost u trenutku se preobratio u košmar između četiri zida.
Ovaj incident intriganatan je bio baš zbog toga. Koliko košmara kriju naši zidovi? Ni ova horor epizoda možda ne bi bila objelodanjena da baletan nije bio toliko suženog uma da zaprijeti pucajući u vazduh iz vatrenog oružja, pa ga je srećom prijavio neko od komšija.
Ova priča o porodičnom nasilju najbolje potvrđuje da je čovjekov karakter njegova sudbina. U ovom, kao i u svim sličnim slučajevima, agresivni karakter ne donosi loš usud samo onome ko ga posjeduje, već nažalost, i cijeloj njegovoj porodici.
Teška je pomisao šta prolaze svi akteri ove priče. Nasilnik je u zatvoru svakog dana svjesniji grozote koju je napravio. Žena žrtva obilazi sudove i daje izjave dok joj se, vjerovatno duša raspada, a djeca su u šoku neprimjernom njihovom uzrastu i nedorasli da se nose sa ovim bremenom.
I svi su za žaljenje. Nasilnika, iako je prvenstveno to, izjeda njegova slabost, jer da nije slabić na ovaj način ne bi pokazivao koliko je jak. Ženi je potrebna sva snaga svijeta da pokaže kako je jaka da oni koje najviše voli ne bi vidjeli koliko je ova situacija od nje napravila slabića. Djeca, jer su djeca ne mogu da kontrolišu amplitudu svojih emocija.
Nasilje ne popušta. Karakter je čovjekova sudbina. A veličina karaktera, kaže Frojd, ogleda se u veličini problema koji čovjeka izbaci iz takta. Ni zatvorska kazna, ni osuda javnosti, ni preklinjanje najbližih ne pomažu. Moramo sami odlučiti da produžimo svoje fitilje. Jedino sami sebe možemo promijeniti.
