KOLUMNE SLAJDER
RAZVOJNI CENTAR INTEGRA: Kako se vezujemo?
Ilustracija
Sanja: „Luka, primijetila sam da si malo distanciran posljednjih nekoliko dana. Nešto nije u redu? Možda sam nešto pogrešno uradila?”
Luka: ,,Ne, sve je u redu. Samo sam bio malo umoran, ovaj period na poslu, pred kraj godine je baš izazovan.”
Sanja: ,,Ali čini mi se da si udaljen. Možda me više ne voliš… Misliš li da ovo ide u lošem smjeru? Razmišljam, da li sam te možda nečim povrijedila, molim te reci mi.”
Luka: ,,Sanja, stvarno nije ništa. Samo imam puno posla posljednjih dana, ništa drugo.”
Sanja: ,,Ali, da li ti moje ponašanje smeta? Možda sam previše zahtjevna ili te gušim? Molim te, moram znati, jer ne želim da te izgubim.
Luka: ,,Sanja, samo mi treba malo prostora. To ne znači da želim otići. Volim te.”
(dijalog je fikcija autora)
Stilovi vezivanja
Veze i odnosi igraju ključnu ulogu u našim životima, oblikujući način na koji doživljavamo svijet i druge ljude. Jedan od najvažnijih faktora, koji utiču na kvalitet naših odnosa, jeste stil vezivanja; psihološki koncept koji se formira u najranijem djetinjstvu i nastavlja da nas prati u odraslom dobu. O teorijama afektivne vezanosti (Attachment-a) ili stilova vezivanja počinje se govoriti sredinom 20. vijeka, pod uticajem Džona Bolbija, a kasnije i Meri Ejnsfort. Ove teorije nude objašnjenja o tome, kako naši najraniji odnosi sa roditeljima ili starateljima utiču na formiranje emocionalnih veza u odrasloj dobi.
Kroz vrijeme se identifikuju četiri osnovna stila vezivanja, i to: sigurni, preokupirani (anksiozni), izbjegavajući i dezorganizovani.
Svaki od navedenih stilova ima specifične karakteristike, ali i različite implikacije na emocionalnu povezanost i ponašanje u odnosima.
Sigurni stil vezivanja, predstavlja temelj za zdravo emocionalno i socijalno funkcionisanje. Odlikuje ga povjerenje u druge ljude, osjećaj sigurnosti u međuljudskim odnosima i sposobnost regulacije emocija. Djeca sa sigurnom privrženošću imaju roditelje ili staratelje koji dosljedno odgovaraju na njihove emocionalne potrebe, što im omogućava da razviju osjećaj sigurnosti i povjerenja. Takva djeca, vjeruju da su vrijedna ljubavi i podrške, ali i da su drugi pouzdani i dostupni. U odrasloj dobi, siguran stil vezivanja se manifestuje kroz otvorenost za emocionalne odnose, sposobnost za intimnost i bliskost. Značajno je razvijenija otpornost na stres, veći kapacitet emocionalne regulacije za suočavanje sa životnim izazovima, ali i jasno komuniciranje sopstvenih potreba, razumijevajući i tuđe.
Psihološka istraživanja i psihoterapijski rad mogu biti ključni alati u procesu transformacije nesvjesnih obrazaca i stvaranja emocionalno zdravih veza
Preokupirani (anksiozni) stil vezivanja, karakteriše duboka nesigurnost i preokupacija strahom od napuštanja i odbacivanja. Formira se još u najranijem djetinjstvu sa primarnim njegovateljima, kada dijete ne može konzistentno da predvidi odgovore na svoje emocionalne potrebe (nekada su prisutni i podržavajući, a nekada odsutni ili distancirani – ono tada razvija osjećaj nesigurnosti). Ovo rezultira intenzivnom potrebom za potvrdom i stalnim preispitivanjem odnosa. Odrasle osobe sa anksioznim stilom vezivanja, često doživljavaju odnose kao izvore stresa. Njihova ponašanja uključuju pretjeranu potrebu za bliskošću i potvrdom od strane partnera; strah od odbijanja i detaljno analiziranje partnerovih riječi i postupaka, emocionalna preplavljenost kao i tendencija ka ljubomori i posesivnosti.
Izbjegavajući stil vezivanja, karakteriše se tendencijom, da djeca često doživljavaju roditeljsku pažnju kao nedovoljnu ili nepredvidivu, što ih vodi ka razvoju odbrambenog mehanizma – izbjegavanja intimnosti i emocionalne zavisnosti. U praksi, izbegavajuća djeca mogu pokazivati smanjenje reakcije na separaciju od roditelja, ponašajući se kao da nisu uznemirena ili čak indiferentna prema roditeljskom odsustvu. Odrasli, sa ovim stilom, imaju teškoće u izražavanju emocija, osjećaju nelagodnost u bliskim odnosima i teže ka emocionalnoj distanci kako bi izbjegli ranjivost. Ovi obrasci često vode do problema u partnerskim odnosima jer osoba može djelovati hladno ili nedostupno.
Dezorganizovani stil vezivanja, najviše je povezan sa nesvjesnim kontradiktornim ponašanjima djeteta prema roditelju, odnosno staratelju. Ovaj stil je često posledica trauma, zlostavljanja ili zanemarivanja u djetinjstvu. Osobe sa dezorganizovanim stilom vezivanja osjećaju duboku ambivalenciju – žude za bliskošću, ali je se istovremeno boje, pa sa odrastanjem imaju konflikte između želje za intimnošću i straha od povrijeđivanja, ispoljavanja haotičnog ponašanja u vezama, i čest doživljaj visokog nivoa stresa i nesigurnost.
Ključni alati
Psihološka istraživanja i psihoterapijski rad mogu biti ključni alati u procesu transformacije nesvjesnih obrazaca i stvaranja emocionalno zdravih veza. Iako su stilovi vezivanja duboko ukorijenjeni, oni nisu konstanta. Psihoterapija nudi prostor za istraživanje prošlih iskustava i njihovu reinterpretaciju. Razumijevanje ovih obrazaca, može omogućiti parovima da razviju strategije za poboljšanje međusobne komunikacije, stvaranje emocionalne sigurnosti i prevazilaženje nesuglasica. Terapija parova može biti veoma efikasna u rješavanju konflikata koji nastaju zbog nesigurnih stilova vezivanja.
Autor: Dragana Živković
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Foto: Razvojni centar Integra
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]
