Blago tome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi, govorio je vladika, duhovnik, pjesnik, filosof, velikan Petar II Petrović Njegoš.
Nekoliko koraka ispred vremena, ostavio je djela za vječnost.
– Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.
– Svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj.
– U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!
– Strah životu kalja obraz često.
– Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom.
– Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi.
– Oči zbore što im veli srce.
– Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
– Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.
– Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može.
– Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čoeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat; dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija!
– Čašu meda jošt niko ne popi,nšto je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.
– Pokoljenje za pjesnu stvoreno, vile će se grabit o vjekove, da vam vjence dostojne sapletu, vaš će primjer učiti pjevača kako treba s besmrtnošću zborit.
B.R.