NAŠE PRIČE SLAJDER
DRAGAN ADŽIĆ O VRŠNJAČKOM NASILJU: Mi smo ogledalo naših roditelja, naša djeca nas
Eskalacija vršnjačkog nasilja sigurno da se osjeća i u crnogorskom društvu. Posljedica i uzroka je više, kaže za MNE magazin Dragan Adžić, rukometni trener i selektor reprezentacije Slovenije s kojom se, u vrijeme kada je vođen razgovor, spremao za Olimpijske igre.
– Mi smo ogledalo naših roditelja, naša djeca su ogledalo nas. Kad govorimo o ovoj temi potencirao bih ulogu roditelja, jer mislim da u jednoj zdravoj porodici, porodici s oba roditelja koji se vole i poštuju, koji su posvećeni svojoj djeci, u takvom ambijentu teško može doći do situacije u kojoj će dijete izvršiti nasilje. Radim sa mladima već 25 godina i mogu iz svog iskustva reći da se teško u takvom ambijentu može formirati dječak ili djevojčica koji bi mogli na taj način iskazati nezadovoljstvo. Uvijek je iskazivanje vršnjačkog nasilja prema nekom drugom duboko nezadovoljstvo tog djeteta i neke frustracije ili posljedice ambijenta u kojem živimo – istakao je Adžić za MNE magazin.
Kao drugi razlog navodi da ,,već u ranom djetinjstvu naša djeca imaju pristup video-igricama, portalima, sadržajima koji sigurno nisu adekvatni uzrastu i koji, posebno kod muške djece, izazovu potrebu da to nešto što tamo gledaju i igraju mogu i generalno prenijeti u stvarnost.”
– To je posljedica prevelikog i neadekvatnog praćenja tih sadržaja. Treći uzrok, po meni, kao krucijalni jeste društvo koje ne čini dovoljno. Praktično, uvijek je vršnjačko nasilje, kao i sva nasilja, posljedica odnosa u društvu, nezadovoljstava, promjena u društvu koje se dešavaju, a ne prate adekvatne institucije i adekvatan edukacioni segment koji je potrebno dići na mnogo viši nivo i u školama i u društvu generalno – rekao je Adžić.
Naglašava da u društvu ,,kada se ljudi praktično bore za svoj opstanak, za golu egzistenciju, onda strada i taj temelj, a to je porodica”
– Niti su u takvom jednom društvu institucije jake niti su uslovi za rad kvalitetni, niti je posvećenost radu na pravi način svih ljudi koji rade sa djecom, tako da sve ovo što sam rekao, dovodi do kulminacije vršnjačkog nasilja – smatra Adžić.
Naš sagovornik kaže da nije bio žrtva vršnjačkog nasilja.
– Imam dva sina, 12 i 14 godina. Bogu hvala, ni oni nisu prisustvovali niti bili žrtve vršnjačkog nasilja. Daj Bože da tako i ostane, da budu kao i njihov otac s 55 godina koji nije bio nikad u takvoj nekoj situaciji u bilo kom uzrastu rasta i razvoja. To je sreća, ali sigurno da ne umanjuje potrebu da se svi mi roditelji ne sklanjamo, zatvaramo i ne pričamo dovoljno o tome. Trebaju što otvoreniji i iskreniji razgovori, da se što otvorenije i mi roditelji bavimo time i kada se to nasilje ugleda, odreagujemo i prijavimo. Mislim da bi toga bilo manje i na taj način bi se moglo i suzbiti, na kraju krajeva – vjeruje Adžić.
Što se tiče ključne poruke ohrabrenja, smatra da ,,ono što je u Crnoj Gori generalno u patrijarhalnom društvu problematično jeste da se otvoreno razgovara o svim temama”
– Ne bi trebalo biti 2024. godine bilo kakvih tabu tema. S druge strane, ni zatvarati oči na neke stvari poput vršnjačkog nasilja, nasilja u porodici. Ono što je vrlo važno da nekako, na neki način, roditelji djece koja su doživljavala i doživljavaju vršnjačko nasilje, budu slobodni da to prijave. Nije to jednostavno u sredini u kakvoj živimo, ali sigurno da bi to bio neki pravi potez, da se ohrabre i prijave, da se ohrabre da o tome govore, da se prave možda i adekvatne edukativne emisije o tome… Da se ide u osnovne škole, prije svega, pa onda i srednje škole, da ta djeca koja su doživjela nasilje ispričaju svoju priču i da se na adekvatan način suoče sa tim – ističe Adžić.
Smatra da je vrlo teško na brz način riješiti pitanje vršnjačkog nasilja.
– To bi trebalo biti jedna slojevita višestruka akcija koja bi uključila sve institucije, roditelje, medije…Bilo bi značajno raditi psihološku podršku i djeci i roditeljima. Kad mi prebacimo to na školu, sredinu u kojoj se djeca nalaze, to je samo zabijanje glave u pijesak. Roditelj je taj koji je odgovoran – mišljenja je Adžić.
B. Radonjić
Foto: Privatna arhiva
(Tekst objavljujemo u okviru projekta realizovanog u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore)
