KOLUMNE
LJUBAV, SEKS I OSTALO: Osobe s kompleksima se raduju kad čine pakosti
Piše: Dr Jovica Dostinić
U kolokvijalnom govoru termin kompleks se koristi isključivo u pežorativnom smislu. Kada kažemo „on/a je iskompleksiran/a“, ukazujemo na nečiju lošu osobinu ili, po našem mišljenju, neprihvatljivo ponašanje. Tehnički, kompleks čini skup nekad vrlo raznorodnih djelova koji po nekom principu ipak čine cjelinu. U psihološkom smislu, kompleksi su djelovi psihe koji posjeduju izvjesnu funkcionalnu autonomiju i utiču na naše ponašanje, utoliko više što smo ih manje svjesni. Što bi Jung rekao: „Danas svako zna da čovjek ima komplekse. Međutim, manje je poznato da kompleksi imaju nas…“
Opisano ih je više desetina i obično nose imena po likovima iz Biblije i grčke mitologije. Najpoznatiji, Edipov kompleks, nazvan je po grčkom kralju koji je igrom sudbine nesvjesno ubio oca i oženio se rođenom majkom. Kompleksi najčešće nastaju kao posljedica ličnog traumatskog iskustva, ali mogu biti i natpersonalni, sadržani u nesvjesnom kao figure predaka ili značajnih personifikacija kolektivnog nasljeđa. Kompleksi se mogu ponašati kao „đavolčići“ koji se uveseljavaju tako što nanose sitne pakosti. Oni čovjeku ubacuju u usta pogrešnu riječ, brišu iz pamćenja ime baš one osobe koju treba da predstavimo drugima, prouzrokuju kašalj upravo na najtišem dijelu koncerta klasične muzike, oni bukom proisteklom od saplitanja o stolicu izdaju zakašnjelog posjetioca koji je htio da neprimijetno zauzme svoje mjesto. Oni dovode do toga da se na pogrebu čestita umjesto da se izjavi saučešće.
Kompleksi mogu prouzrokovati i ozbiljne psihičke poremećaje kao, na primjer, kod pomenutog Edipovog kompleksa koji nerazriješen prouzrokuje iracionalna osjećanja straha i krivice. Ili, kompleks niže vrijednosti koji sprečava čovjeka da ispolji kvalitete koje nesumnjivo posjeduje. Kod psihotične dezintegracije ličnosti na svjetlost dana izlaze kompleksi u najbizarnijim formama. Tako ćete u psihijatrijskim bolnicama sresti razne mesije, Napoleone i Nerone.
Na kraju, treba reći da kompleksi mogu biti vrlo stimulativni. Nema ništa loše u tome ako neko u pokušaju da prevaziđe kompleks niže vrijednosti postane vrhunski sportista. Ili, ako neko tjeran kompleksom iscjelitelja postane požrtvovan ljekar. Kompleks spasitelja će dobro doći policajcu i vatrogascu.
