NAŠE PRIČE SLAJDER
MASA MOR (GRUPA MAJOR): Ako pogneš glavu, možeš se sačuvati, ali ne dugo
Masa Mor (foto: Marinela Domančić)
Bosanskohercegovačku grupu ,,Major” su 1986. godine osnovali Braco Šolaja i Aleksandar Samardžija (Masa Mor). Originalna postava bila je Darko Jelisić (vokal), Boris Sofronić (bas), Igor Legat (klavijature), Miroslav Mijanović (bubanj) i Masa (gitara). Svirali su još Neven Miseljić (bas), Bojan Popović (gitara), Đani Pervan (bubnjevi), Alan Omerović (bas), Saša Bjelica (vokal), Igor Milanović (gitara), Rade Grahovac (bubnjevi)…
Darko Jelisić (foto: Marinela Domančić)
Godine 1989. godine ,,Major” snima prvi album ,,Son late zigi daj”. Iste godine u grupu dolazi pjevač Almir Lemeš. Priprema se novi album, rade demo-snimci, sviraju se koncerti, a onda slijedi rat, pa album A PA PA nikada nije objavljen.
Mor odlazi u Prag 1992. godine. Objavljuje albume ,,Under the Nails”, ,,Slavlje izgubljenih”, ,,Pregršt snova”, ,,PosebAn REmiX FObIJA”, ,,na Labavoj Grani” i ,,Šmajser”.
Povod za gostovanje Masa Mora je novi album grupe ,,Major” pod nazivom ,,Pogni glavu i uživaj” koji, kao i cjelokupno njihovo stvaralaštvo, do tančina skenira današnje vrijeme, društvo i čovjeka u njemu i poremećaj vrijednosti.
Najbolje to u recenziji albuma opisuje pjesnik iz Bosne i Hercegovine Zoran Stojanović.
– Preslušah album ,,u cugu”, upravo!! Ovo je vrhunski materijal, autentičan i direktan. Masa Mor je ekstra talentovan čovjek, muzika se lijepi uz tekstove koji imaju dubinu, a ko ne voli da zaranja sasvim je ugodno i na površini. Ideološka ili antiideološka (što je opet na filozofskoj razini ideologija) crta se nazire, ali ne ,,bode oči” nikome. Eksplicitna sirovost i psovke na pojedinim mjestima su apsolutno u kontekstu (imaju svrhu) kao kod Riblje čorbe ili velikog Džonija Štulića. Teško je izdvojiti jednu, dvije ili tri stvari… Prva pjesma ,,Pogni glavu i uživaj” je sveobuhvatna i ,,najškakljivija”. ,,Ugodan vikend” i ,,Krik” su remek- djela… – navodi u recenziji Stojanović.
Mor podsjeća da nova ploča ima i vinilno izdanje, izdavač je Klodovik Music, a može se naručiti (kao i digitalna izdanja) na sajtu music.klodovik.net.
Naziv novog albuma ,,Majora” je ,,Pogni glavu i uživaj”. Kako smo od podignute glave stigli do pognute?
– Nažalost, izgleda da nam je potreban neko da nam diže glavu, jer sami ne umijemo, bez obzira na svijetle trenutke iz ne tako davne prošlosti, odnosno iz Drugog svjetskog rata, kada su se naši narodi krvavo izborili za slobodu, za razliku od licemjerne Evrope koja se vrlo sumnjivo ponašala. Recimo, zemlja u kojoj sada živim, Češka, najozbiljnije proslavlja svoj dan ustanka protiv fašizma, a to je 5. maj 1945. A onda se žale kako su bili 30 godina pod okupacijom jedne od pobjedničkih sila. Ako pogneš glavu, možeš se sačuvati, ali ne dugo. Moraju se zubi pokazati. Nije tada bilo sve idealno ni kod nas, mnogi su taj haos iskoristili i za primitivnu borbu protiv prvog komšije (kao i sada devedesetih…), gdje se ukazala prilika da se međа pomjeri za par metara, a bez sporih sudskih procesa.
Većina mojih pjesama je uvreda za klimače glavom na sve ove boleštine koje se predstavljaju kao civilizacijski pomak čovječanstva. Zabijanje glavu u pijesak u ovome zlom trenutku, sa isprikom čuvanja svoga tjelašca, imovine i psihe od nečega na šta, kao, ne možemo uticati, nadam se, da će u budućnosti biti proglašeno krivičnim djelom.
Pokušavam svojim pjesmama dići glavu ljudima, da postanu svjesni svojih mogućnosti u ovom zlom vremenu.
Imam i jednu stariju pjesmu ,,Če Gevara” gdje se pitam ,,zašto milioni strepe od manjine, gdje su kamioni boraca s planine?”.
U pjesmi ,,Nešto se sprema” kažete ,,Procvaće cvijet između stijenja”. Gdje, u kome vidite taj cvijet koji će pokrenuti procvat između stijenja?
– Ja sam poprilični pesimista u pogledu današnjeg trenutka. Mislim da se svijet ubrzano kreće prema novom krvavom raspletu, koji je, izgleda, samo dio ,,ekonomske politike” velikih korporacija. Nisam ekonomista, pa nikako ne mogu da shvatim zašto se mora rušiti da bi se ponovo gradilo, ali, izgleda da to tako funkcioniše. Međutim, u trenucima najvećeg zla, vrlo brzo proklija cvijet između stijenja, sa svom onom svojom vodicom iz korijena koja je sposobna da to sve raznese i obnovi normalan život, vrati pčele, prirodu. Cvijet nade. Tako će i sada biti, ali je problem što to cvijeće kasnije niko ne zalijeva.
Na albumu je i pjesma ,,Sloboda”. Kako Vi gledate na slobodu? Da li je sloboda samo privid?
– Sloboda je privid za ljude koji ne žele istinski biti slobodni, već puštaju nekog da im objašnjava šta je sloboda. Sloboda je plava boja na klozetskim pločicama, u koje blaženim pogledom gledam sa šolje, i razmišljam samo o tome kako ću poslije radnoga dana, na poslu koji volim i za koji sam solidno plaćen, otići na probu grupe Major i predstaviti svoju novu pjesmu/ljubavnu, ili neku o mojim fobijama kojih imam poprilično. Možda i pjesmu kritičnu prema pohlepi i nepravdi, toga će uvijek biti, ali znati da će biti shvaćena kao lični stav pogodan za polemisanje. Došli smo dotle da samoproglašene slobodne zemlje ne reaguju na skidanje mojih pjesama sa YouTube, sa šturom obavijesti da su informacije u tekstu ,,false”. Živimo u svijetu koji se bori protiv ,,dezinformacija” dok istovremeno krije mnoge informacije. Ko je taj koji određuje šta je dezinformacija? I zašto mi ne pokaže dokaz da su moje tvrdnje pogrešne. U suštini, nije ni to bitno…
Slobodan čovjek možeš biti i u najdemonskijem okruženju. Slobodu može svako sebi priuštiti, svako ko je spreman preskočiti žicu ili provući se kroz nju, makar se i izgrebao.
I kako gleda na slobodu čovjek koji iz rodne zemlje dođe u inostranstvo da živi i radi?
– Svijet je toliko povezan da ne možete pobjeći od neslobode. Ako ste otišli u svijet zbog nedostatka iste u svojoj zemlji, sretnete se upravo sa uzrokom onoga od čega ste pobjegli, ali u drugom obliku. Prosto, civilizacijske promjene su izuzetno spor proces, i samo ako na slobodu gledate u smislu bolje zarade, možete se osjećati slobodnim. Recimo, u jednoj Belgiji u kojoj su u nedavnim 60-im godinama prošloga vijeka imali zoološke vrtove sa crncima! Oni sada igraju za njihovu reprezentaciju, ali odnos običnog Belgijancima je na istoj razini kao i onomad. Ja sam u Češkoj, u Pragu, nekidan su moje prijatelje iz Beograda i mene pokušali istjerati iz restorana jer su mislili da smo Ukrajinci. ,,Civilizovana” Evropa radi u rukavicama ono što mi ovdje činimo bez rukavica. Dakle, udarac u lice, ali sa manje krvi.
Tu je i pjesma ,,Krik”. Čini se da su i sve pjesme na ovom albumu jedna vrsta krika. Kako ste Vi doživjeli ove pjesme koje su, s obzirom da ste autor svih njih, izlazile iz Vas, iz Vaše duše?
– Doživljavam ih upravo tako kao što krik i jeste: metoda liječenja. Ako puštate da se sve u vama skuplja, ćuteći, teško da će vam bolje biti. Krik oslobađa, i mislim da postoje te seanse kada odvedu bolesnike u šume pa ih puštaju da urliču. To smo mi radili u Pragu devedesetih u automobilu moga druga. Ovdje je sve toliko tiho, da čovjek misli da je živ sahranjen. 1994. godine, za Novu godinu, pitali smo gazdu našeg iznajmljenog stana da li možemo pozvati par prijatelja i proslaviti. On je rekao: ,,Naravno, ali samo tiho.” To smo i uradili, a u ponoć smo se čuli sa rodbinom u Beogradu i tiho smo im čestitali, a kod njih u pozadini se čuo Haris Džinović ,,odvrnut do daske” pa nisu mogli čuti našu čestitku.
Kako biste opisali današnju bosanskohercegovačku muzičku scenu?
– Volim grupu ,,Zoster” iz Mostara, a vjerovatno ima još mnogo dobrih bendova, ali nemaju dovoljno novca da ulože u reklamu. Tako je to sada. Upoznao sam Marija Knezovića na koncertu u Pragu, a čak sam dobio i poljubac od njega, jer me vidio u publici kako pjevam njihove pjesme uz unaprijed odštampane tekstove 🙂
Detalj sa koncerta Majora (foto: Danijel Ilić)
Kakav je plan do kraja godine – Da li će publika u Crnoj Gori biti u prilici da čuje uživo nove pjesme na koncertu ,,Majora”?
– U avgustu ćemo imati veliki koncert u Sarajevu, ispred Skenderije, a takođe i promociju albuma u Ex-Yu rock centru u Skenderiji. Imamo dosta pratilaca iz Crne Gore, prošle godine ih je dosta došlo na naš koncert. Božo Bulatović, vlasnik Radio Titograda je naš fan, i često nas pušta na radiju. The Books Of Knjiga su 2003. godine htjeli snimiti ,,Glistu”, pjesmu sa prvog albuma ,,Majora”. Zvao me Zonjo (koga sam sreo i sad na koncertu Zostera u Pragu), pitao za dozvolu, a ja tada nisam ni znao ko su oni. Nažalost, nije bilo prilike da snime tu stvar, ali ja sam postao njihov veliki fan. Uglavnom, ljubavna veza sa Crnogorcima postoji, a na vama je da nas pozovete. Naš pjevač Darko Jelisić živi dugo u Njujorku, ali je nevjerovatni entuzijasta, i začas bi našao kartu Njujork-Nikšić.
Bojana Radonjić
