Crna Gora danas proslavlja Dan nezavisnosti.
Tim povodom izdvajamo nekoliko citata koji opisuju neprolaznu ljepotu ove zemlje i divljenje prema njoj.
– Pitam se zašto sunce želi da zađe, kad ovoliko ljepote nigdje ne može da nađe – Ljubomir Nenadović
– Da li sam u raju ili na mjesecu? – zapitao se Džordž Bernard Šo prilikom posjete Crnoj Gori
– Cijela Crna Gora ležala je pred nama kao na kakvoj reljefnoj karti. Sunce se tiho igralo s talasima Boke, površina Skadarskog jezera je svjetlucala, a plavi Jadran iščezavao je na horizontu. U divljoj raskoši uzdizali su se albanski Alpi i obalna planina Rumija. Pogled je lutalo po beskrajnim nizovima lanaca i dolina, dok su u pozadini snijegom preliveni šiljci Durmitora i Komova slali posljednje pozdrave. Sa zelene ravnice uzdizala se Podgorica. Nisam mogao da odvojim pogled s tog prelijepog prizora – Kurt Hasert
– Kada su nizani biseri prirode, na ovom tlu ih je skupljeno mnoštvo. Na rođenju naše planete, najljepši susret kopna i mora desio se na crnogorskom primorju – Lord Džordž Gordon Bajron
– ,,Mala Crna Gora!” Glasnije je izgovorio ove riječi i klimnuo glavom, osmjehujući se. Taj osmijeh je odražavao burnu istoriju Crne Gore i saosjećao sa hrabrom borbom crnogorskog naroda. On je u potpunosti uvažavao niz nacionalnih prilika koji je doveo do iskazivanja zahvalnosti malog toplog crnogorskog srca – Fransis Skot Ficdžerald, roman ,,Veliki Getsbi”
– Kao da sam se vratila u grad iz najljepše bajke svog djetinjstva – Sofija Loren
– Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je trpeza siromaštva, tuga napuštenog ognjišta, nemirna vječnost, majka koja je djecu tjerala ispod svojih skuta i zbog toga čupala raspuštene kose. Njene su planine ljute i vesele, tužne i raspjevane. Ona je vječito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose – Veljko Vlahović
– Ne znam je li veselije kod drugih, ali kod Crnogoraca i ostalih Dinaraca baš je tako; zato sam ih i nazvao Lelejcima, priznajući da sam i ja jedan od njih. Tu vazda sretam dinarsku tugu i pitam se: je li ona samo zla slutnja, ili je dugo iskustvo naučilo naše ljude da su nam sva radovanja varke – Mihailo Lalić, ,,Prelazni period”
– Ove crnogorske planine su pune nemilosrdne ljepote – Džejms Farel
– Crnogorsku zemlju najbolje prepoznaju orlovi u letu, pjesnici, pisci i palete slikara – Dr Gracijela Čulić
– Skoro sam plakao pred ljepotom Crne Gore – Petar Lubarda
B.R.