MAGAZIN SLAJDER
SNEŽANA BURZAN U OGLEDALU: Od prvog zarađenog džeparca otputovala sam u Pariz
Snežana Burzan, direktorica Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović” u Podgorici, diplomirala je novinarstvo na FPN-u u Beogradu, a magistrirala medije i PR na FPN-u u Podgorici. Radila je više od 10 godina u crnogorskim i medijima bivše YU, a isto toliko u sektoru odnosa sa javnošću.
U razgovoru za MNE magazin ističe da voli sve svoje poslove, a trenutno najviše ovaj u KIC-u. Kaže da je meraklijka, pa u slobodno vrijeme uživa u druženju sa familijom, sestrićima Novakom i Dinom, kumićima Lukom, Miom, Anjom, Dunjom i Bodinom, prijateljima. Obožava umjetnost, pjeva cio život, a skoro toliko putuje širom Planete. Voljela bi da bude profesionalni turista, ali joj nedostaju i slobodno vrijeme i novac.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Obožavam svoje bezbrižno djetinjstvo u Titogradu ispunjeno igrom, pjesmom, učenjem i druženjem u školi, brojnim aktivnostima u sekcijama, takmičenjima na ,,Majskim smotrama”, pionirskim kampovima i odmaralištima… vremenu provedenom sa divnim babama… Djetinjstvo me, dakle, asocira na sreću, radost, plemenitost, ljubav, iskreno prijateljstvo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Tokom studija u Beogradu, nakon junskog roka i upisa godine, zarađivala sam džeparac radeći u kafićima. Od prvog sam otputovala u Pariz, potom Budimpeštu, Beč…
Na čemu insistirate u poslu?
– Bilo da je riječ o KIC-u, medijima ili PR-poslovima, uvijek insitiram na profesionalizmu, poštenom odnosu prema poslu, obavezama i rokovima. Važan je dobar odnos sa kolegama, timski rad, razumijevanje, saradnja.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Teško mi je da se opredijelim za jednu knjigu ili film. Uvijek rado čitam i Markesa, Parsonsa, Hoseinija, Musoa, Koelja, ali i Tolstoja, Šekspira, Hesea, Kafku, Njegoša, Andrića, Selimovića… Filmove ,,gutam”, a volim napete trilere, drame, avanture, istorijske spektakle.
Koje jelo najviše volite?
– Mama Cacine priganice sa sirom, piletinu zapečenu u sosu od sira, pavlake i pečurki, raštan, ribu u svakom obliku, sladoled.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za bilo koju vrstu ljubavi potrebna je obostrana iskrenost, poštovanje i razumijevanje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Leonarda Da Vinčija, Lućana Pavarotija, Fredija Merkjurija. Njihova djela su vanvremenska, vječna! Izdvojila bih još ponekog ili poneku sa vanzemaljskom energijom, duhovnošću, kreativnošću, snagom, harizmom.
Putovanje koje pamtite?
– Nezaboravna su mi sva putovanja, a moji prijatelji će vam reći da sam ,,luda” za Egiptom, očarana Kinom i Korejom, oduševljena Amerikom, slaba na slovensku dušu Rusije, ali da mi je stara dama Evropa, sa Crnom Gorom na čelu – kuća. Čekaju me Južna Amerika, Japan, Izrael, Havaji ali i brojni lokaliteti u domovini koje ,,otkrivam” već godinama sa planinarima ,,Montenegro Phototrekinga”.
Pjesma vašeg života je?
– ,,I love you baby”, ,,It’s a raining man”, ,,I am still standing”, ,,Love is in the air”, ,,It’s a wonderful world”, ,,Friday I am in love”, ,,Barcelona”, ,,Zlatni dan”, ,,Rudi”, ,,Mladiću moj”, ,,Tajna veza”, ,,Kraj Tanana šadrvana”… Thank you for the music… 🙂
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
