MAGAZIN PREPORUKA
STAV SA BLOGA: Neš’ ti vikat na moje dijete!
foto: ishareimage.com
Marcy's dinner je restoran u Portlandu, sudeći po fotkama na netu jedan od onih pičvajza u kojima se služi junk food i zdravoseljački odresci, američka verzija Macole. No taj restoran, točnije njegova vlasnica, ovih dana su doživjeli pozornost domaćih (američkih) i inozemnih medija jer je vlasnica, pazite ovo – vikala na dijete nekih svojih gostiju koje nije prestajalo urlati.
Uglavnom, vijest su prenijeli i naši mediji pa o tome možete čitati, primjerice, ovdje.
Žena je na kraju dogurala i do CNN-a. Vijest o vikanju na nečije dijete postala je, tako, svjetska senzacija u rangu krize u Grčkoj, rata s ISIS-om, globalnog zatopljenja. Cijelu stvar je pokrenula ogorčena majka djeteta koja je na facebook profilu Marcy's dinner ostavila ogorčeni status o tome kako je uvrijeđena i povrijeđena time što je vlasnica vikala na njeno dijete. Ogorčena bitka između onih koji su dali podršku vlasnici restorana u borbi sa vrištećim podmlatkom gostiju koji misle da su svi dužni trpjeti višesatno revanje njihova mezimca i onih koji se zgražaju nad tim činom, preselila se i na društvene mreže. Facebook profil dotične vlasnice ubrzo je bio zatrpan sa tisućama komentara koje je bilo skroz zanimljivo čitati.
Ne zalazeći u opravdanost toga je li ok da ostali gosti trpe torturu nečijeg djeteta zadržat ću se na onome što mi se čini najbizarnije u cijeloj priči.
A to je da je danas svjetska senzacija kad se netko drzne podići glas na nečije dijete.
Kad sam ja bila dijete, svi su urlali na nas. I to s punim pravom. Stara susjeda je često izlazila na balkon ispod kojeg smo stvarali nesnosnu graju i vikala, a nekad nas i polijevala vodom. Učitelji i nastavnici često su znali povisiti ton, roditelji pogotovo. Kondukteri u autobus, prodavačica u pekari, domar u školi, stanar iz zgrade kroz čiji hodnik smo tutnjali kao galopirajuće krdo.
I nitko zbog toga nije izašao u novine, o tome se nije pričalo, a mi smo, gle čuda, manje-više svi odreda izrasli u, manje-više, normalne osobe.
Koja je posljedica toga što je danas vikanje na dijete izjednačeno s terorističkim činom?
Pa evo, imamo učitelje koji umiru od straha da ne dobiju šakom u glavu ako nekom poletarcu dadu četvorku umjesto petice. Imamo maturante koji ne mogu podnijeti stres oko mature, pa zato unaprijed dobijaju riješene zadatke. Imamo studente koji moraju položiti ispiti pod svaku cijenu, u suprotnom će profesor proći isto kao i učitelj i rečenice od maloprije.
I koji je rezultat toga?
Liječnici koji umjesto noge operiraju slezenu pacijenta, projektanti čija će se zgrada srušiti pri malo jačem udaru vjetra, suci kojima je prst u šupak rukovanje, ekonomisti pod čijom upravom bi bankrotirala i Švicarska.
A svega toga možda ne bi bilo da je netko dreknuo u pravo vrijeme i na pravom mjestu…
