Svijet obilježava 505 godina od smrti slikara, skulptora, naučnika, arhitekte, geologa, anatoma, astrologa, botaniste, pronalazača, inžinjera, renesansnog čovjeka Leonarda da Vinčija. Čovjeka koji je bio ispred svog vremena.
Osnivač psihoanalize Sigmund Frojd govorio je za Da Vinčija kako je to bio čovjek koji se ,,prerano probudio u tami, dok su drugi još spavali” i stoga njegovo djelo ostalo nepriznato i neotkriveno.
Onaj koji jeste vidio veličinu ovoga genija u slikarstvu jeste njegov mentor Andrea del Verokio kod kojeg je došao kada mu je bilo samo 14 godina. Još tada je, dok su zajedno radili, primijetio da je učenik prevazišao učitelja. A učitelj ga je učio teoriji i tehnici, radu s metalom, drvetom, crtanju, vajarstvu i slikanju.
Prije samog dolaska dječak je živio s ocem u čijem je domu učio čitanje, pisanje i matematiku. Bio je vanbračno dijete bogatog notara Ser Pjera i žene sa sela Katerine i odatle ime Leonardo di ser Pjero da Vinči – Leonardo, sin ser Pjera iz Vinčija. Tako da su ga savremenici zvali Leonardo ili Fjorentinac, s obzirom da je živio blizu Fjorentine.
Ono što je možda manje poznato jeste da je bio i izuzetan muzičar. Još tada je govorio kako je muzika blisko povezana s vizuelnom umjetnošću, svirao flautu i liru, a Đorđo Vazari je isticao i da je predivno pjevao. Komponovao je muziku i među njegovim izumima je instrument koji je spoj orgulja, viole i čembala.
Njegovo, po veličini, najveće djelo uništeno je u ratu. Sedamnaest godina proveo je planirajući izradu statue Frančeska Sforce, oca milanskog vojvode, na konju. Prije nego što je dovršena, Francuzi su okupirali Milano, 1499. godine. Oni su skulpturu od gline sravnili sa zemljom. Imala je više od osam metara i trebalo je da bude najveća na svijetu.
Kako je imao mnogo polja interesovanja, tako bi stvari ostavljao nedovršenim. Nije iza sebe ostavio mnogo slika, samo njih 15, jer su ga više zanimali izumi. Vrijeme je provodio u prirodu, vršeći naučne eksperimente, sjecirajući ljudska i životinjska tijela i popunjavajući svoje sveske pronalascima, zapažanjima i teorijama. Tako su poznati njegovi planovi za izradu tenkova, aviona, ronilačke opreme, grada Imole u Italiji i drugi.
Vjeruje se da je infarkt imao udjela u skraćivanju njegove karijere kao slikara. To je izazvalo paralizu ruke i istoričari ističu da zbog toga nije dovršio ,,Mona Lizu”.
Preminuo je u Francuskoj, dvorcu Amboaz, po jednoj legendi na kraljevim rukama.
B.R.