MAGAZIN PREPORUKA
NA DANAŠNJI DAN ROĐENA MAJA PERFILJEVA: Žena s nježnom dušom i pjesmama za sva vremena
Foto: Maja Perfiljeva / Croatia Records (privatna arhiva obitelji Perfiljeva)
Maja Perfiljeva. ,,Da sam ja netko”. A bila je. Pjesnikinja, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Slikarka. Autorka pjesme ,,Bokeljska noć”. Ime koje stoji ljepotom i vječnošću riječi iza najljepših pjesama grupe ,,Indexi”.
Sarađivala je još sa Gabi Novak, Radojkom Šverko, Zdenkom Vučković-Ivom Robićem – Riva u noći, Mišom Kovačem, Krunoslavom Kićom Slabincem, Daliborom Brunom, Vicem Vukovim, Vesnom Pisarović, Duškom Lokinom, Josipom Lisac, Ismetom Krvavac, Mirom Ungarom i drugima.
Rođena je na današnji dan, 1. maja 1941. godine.
– Rođena sam u Tivtu, u Boki Kotorskoj, gdje sam provela najranije djetinjstvo i tako postala neraskidivo vezana uz taj tajanstveno lijep kraj. Zavičaju sam posvetila više pjesama, a najpoznatija je postala pjesma Bokeljska noć. Moj tata se rodio na Dalekom Istoku Rusije i kao dječak je došao u ovaj kraj (Vidi pjesme: ,,Balada o mladiću i ruži”, ,,Jedna lada ide svijetom”…). Školovala sam se u Zagrebu – gdje živim i radim. Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti, a posljednjih pet godina vodim Pjesničku školu Maje Perfiljeve. Pisanjem se bavim od desete godine, a u javnosti se afirmišem kao autorica tekstova pop i rock muzike. Za taj rad dobijam niz priznanja i nagrada u zemlji i inostranstvu. Do sada sam objavila samo jednu knjigu pjesama – Izvor, a u zbirci Samo jedan život imam objavljujem neke svoje najznačajnije balade – stare i novonastale. Pripremila sam za štampu malu knjigu za mlade i odrasle Moj tajanstveni dječak i pišem roman koji je još bez naslova – napisala je Perfiljeva jednom prilikom za Montenegrina.net.
Svu ljubav, tananost i ljepotu duše pretočila je u pjesme, a njena omiljena bila je ,,Shine On You Crazy Diamond” grupe ,,Pink Floyd”. I to govori o njoj i njenom karakteru.
Preminula je, eto opet simbolike, od srca, 8. jula 2019. godine.
,,Putu mom tu je kraj, umoran ovdje ja ću stati, želim mir….Kad ne bude mene, kad me skriju paprati, travke i šaš, kad ne bude mene
ljubit ću je pjesmama svojim i tad….”, dio je njene pjesme ,,Balada”, pisane za bend ,,Indexi”.
Jedna od pjesama za sva vremena, napisane od žene za sva vremena.
Za Montenegrinu.net, uz naznake, izdvojila je nekoliko pjesama iz svog opusa:
BALADA
Idi sad, druže moj
Ljubavi pozdrav mi ponesi
mojoj ti…
Putu mom tu je kraj
umoran ovdje ja ću stati
želim mir….
Kad ne bude mene
kad me skriju paprati
travke
i šaš
kad ne bude mene
ljubit ću je
pjesmama svojim
i tad….
O, reci mi Njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let –
samo Nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet –
crveni moj cvijet…
Kad ne bude mene
kada dođu drugi
dječaci
ko ja
kad ne bude mene
ljubit ću je
pjesmama svojim
i tad…
O, reci mi njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let –
samo Nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet –
crveni moj cvijet….
(Napomena: Balada je napisana u muškom rodu za pjevača
Davorina Popovića i sarajevske INDEXE.
Čitaoci će taj moj način pisanja primijetiti u više pjesama).
M. Perfiljeva
BALADA O MLADIĆU I RUŽI
(Mom tati – Rusu)
Jedne noći ljubav vise nije bila san
nebo je za njega stalo tad
nevino on uze njezin crven cvijet –
ružu kojom spozna ovaj svijet…
Аl’ već sutra svud’ u zemlji procvao je mak
svijet je lelek trava, vrisak, plač –
i taj mladić, skoro dječak, nedužan
zbogom reče majci, zbogom sad
Ode on da nikad, nikad se ne vrati
ode on i dugo majka će ga zvati
ode on, zbog čega, nikad neće znati
ode on i zauvijek primit će ga vlati.
Mrtav mladić, mrtva ruža davno već –
samo poljem vjetar njiše crven cvijet…
BOKELJSKA NOĆ
Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre
čudit će se moje vale
kako zanos grli ljude.
Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge –
vjetar nosit naše lađe…
Zasjat će palaci
antike tarace
čakulat će šjore
zie Graciane…
Svi oriđinali
i sve karampane
hodit će na feštu
za nas Kotorane!
Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne plave moje vale
znat će tješit svoje ljude!
Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe
DA SAM JA NETKO
Da sam ja netko
pozvala bih sve dječake
dala bi im igračke
i pustila ih da se cijeli dan
igraju i jure.
Radiii bi divne stvari
prekratki bi bili sati
voljeli bi svoje škole đaci.
da sam ja netko!
Da sam ja netko
svim majkama bih
izbrisala bore učinila da očevi ih vole
davnu ljubav da im vrate
i da mirno žive svoje sate
da sam ja netko!
Da sam ja netko
ne bi, ne bi ljudi
život proklinjali
sve bi ruže zemlji poklanjali –
kako bi se živjelo
i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko!
Da sam ja netko
svim majkama bih
izbrisala bore
i vratila im sinove heroje
neka opet kao prije
budu samo djeca
svoje majke –
da sam, da sam ja netko!
IZVOR
Zar tako nježno
kao travke vlat
ti se puštaš
u ovaj ponor
Ja više ne znam
da li je to strast
ali ćutim oporu žeđ –
kraj svojeg tijela
osjećam te sad
kao srebro
i kao i z v o r
i žedno pijem
pijem te do dna –
i gubim tlo
i gubim svijest…
I bivam vode sjaj
postajem pjesma
tvoje rijeke
i plovim
plovim sad
prema moru
prema SUNCU –
u snove…
I onda blago
kao mladost ta
ostavljaš me
sjeni aleja…
U mladoj travi
ostao je trag
naših tijela
po kome znam –
da ova slika
nije bila san
nego l j u b a v
i njezin i z v o r…
JEDNA LAĐA IDE SVIJETOM
Bila jednom jedna lađa
na njoj neki mali đaci
sa nastave odvedeni –
bez pozdrava – mami – tati…
Jedna lađa ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli…………
I po svijetu razneseni
postali su dobri ljudi –
malo tko je mogo znati
tu bol što ih noću budi.
Jedna lada ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli…
Bio je od malo riječi
ali pamtim još i sada –
crtao mi čudne konje –
deve iz svog zavičaja.
Rekla sam mu, još se sjećam:
– Neću deve, ja ih ne znam
nacrtaj mi konje, tata!
Tiho ih je naslikao –
na papir je suza pala.
Jedna lađa ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli…
Jedna lađa ide svijetom
za obalu svoju moli
od i s k o n a još i sada
ova lađa plovi
U zvijezdi je bilo zapisano
da ćeš poći i nećeš se vratit’
u zvijezdi je bilo zapisano
da ćeš svojom dušom
moju dušu pratit'….
MOJA ZEMLJA
Ti nemaš kula ni bogatstva Kremlja
ni sjajnu raskoš gradova Europe
čudesa tamnih, romanskih muzeja
ni zlatne krune dinastije stare.
To malo zemlje i to malo mora
te gole stijene pokraj modrih voda
i sivi kamen nekog starog dvora –
taj leptir s mape – to je zemlja moja…
Da, svega ima – pričaju na svijetu
pa ipak dođu pod čemprese tvoje
i kao starci vrate se na svoje –
i tada znaju koliko te vole.
To malo zemlje i to malo mora
te gole stijene pokraj modrih voda
i sivi kamen nekog starog dvora
taj leptir s mape – to je zemlja moja…
SANJAM
Sanjam da te opet slušam kako dišeš
kako dišeš dok savija se trava
da me dira tvoja kosa plava
tvoja kosa na mom licu, dragi….
Sanjam da se opet volimo u klasju u tom klasju
što leži tu pod nama
i da luta tvoja ruka vrela
tvoja ruka preko moga tijela…
Samo jedan život imam
i ludo ga bacam
jer zavoljeh tamo nekog
nekog koga sanjam….
Samo jedan život imam
koji nisam htjela
jer zavoljeh tamo nekog
koga nisam smjela…
Sanjam da mi kažeš – vrati mi se, draga
ako treba pobjegni od svega
jer je život samo ovaj jedan
nema ništa, ništa izvan njega…
Sanjam, sanjam, sanjam…
U BOKEŠKOJ NOĆI MODROJ
Noć je škura mjesečine nema
a ja vezem vezak od nemira
svilnom niti zlatnijeh leptira…
U palacu finom bijelom
na pjenu od mora
stanuje mi ludo srce
iza tvojih prozora…
U bokeškoj noći modroj
jedno svjetlo se ne gasi
ma gdje da si osjećam te
ti još nisi pošo spati…
U bokeškoj noći modroj
jedno svjetlo se ne gasi
i kad bijesne fortunali
to me svjetlo vazda spasi…
Noć je škura mjesečine nema
a ja vezem vezak od nemira
svilnom niti zlatnijeh leptira…
USPAVANKA
Ima jedna zemlja sasvim mala
mala, mala, ali srcu draga
jer je sunce ljepotom dariva
a more joj skutove cjeliva.
Daleka je za veliki svijet
daleka je i bogata nije
al je vječni plamen obasjava –
njezin narod pjesmama vjenčava.
Satkali je drevni
plemići, gospari
vrijedni težaci
strpljivi ribari –
ali iznad svega
čarobnica vila
što je svu ljepotu
svijeta na Dubrovnik slila
a od igre mora
i plaveti gorske
isplela je tajnu
od Boke Kotorske…
Gledaj ove palme i đardine
bijele rive i palace fine –
njih je tebi ostavio nono
da te tješe kad je srce bolno…
„U dobru je lako dobar biti”
kad je teško sam ćeš suze liti
nauči se časno živjet, sine
jer je tako u nas od starine.
Ima jedna zemlja sasvim mala
mala, mala, ali srcu draga ….
B.R.
