MAGAZIN PREPORUKA
ISPOVJEST USPJEŠNOG BANKARA: Zašto sam napustio dobro plaćeni posao
Engleski bankar Džon Votkinson prije četiri godine odlučio je da napusti svoj jako dobro plaćen posao u banci i ode da živi na zabačeno ostrvo u južnom Laosu. Votkinson, koju sada ima 31 godinu, prije četiri je godine kupio kartu u jednom smjeru i još uvijek nije požalio. Štaviše, kaže da nikad nije bio srećniji, iako je svoju kolibu morao sam da napravi, hranu da ulovi, a kupanje i pranje veša obavlja u obližnjoj rijeci. O tehnološkim tekovinama modernoga doba, dakako, nema ni govora.
Kaže da mu jedino nedostaju porodica i prijatelji, koji podržavaju njegov životni izbor. U bankarskom biznisu bio je od devetnaeste godine, a karijera mu je brzo napredovala, pa je u kratkom roku počeo jako dobro da zarađuje. Međutim, to mu se nije svidjelo.
– Mrzio sam buđenje od ponedjeljka do petka. Vozio sam se podzemnom i gledao sve te sive duhove, koji su izgubili volju za životom. Znao sam da trebam promjenu – kazao je Votkinson.
Morao je nešto napraviti
– Trenutak prosvjetljenja dogodio se kad sam se na poslu osvrnuo u kolege koji sjede i tipkaju na računarima. Nijesam vidio šta proizvodimo. Samo smo proizvodili mejlove i ništa što bi na bilo koji način vrijedilo – kazao je Votkinson navodeći da je to bio okidač za promjenu.
Dao je otkaz na poslu, prodao sve što je imao i otišao da putuje. Otkrio je Don Det, na kojem živi oko četiristo ljudi, i oduševio se toplom dobrodošlicom domorodaca, kao i vrlo jednostavnim načinom života.
– Našao sam mjesto za koje sam pomislio da na njemu mogu pustiti korijenje i nešto promijeniti. Sviđa mi se ovdje, a dugujem ovoj zemlji, jer mi je vratila vjeru u čovječanstvo koju sam izgubio u Velikoj Britaniji – kaže Votkinson.
Lokalno mu stanovništvo vratilo vjeru u čovječanstvo
Priznao je da nije bilo nimalo lagano napraviti vlastitu kolibu od bambusa. Lokalno ga je stanovništvo gledalo kao bebu, kaže, jer ništa nije znao sam.
– Znao sam da koristim mobilni telefon i laptop, a ovdje su te vještine potpuno beskorisne – kazao je. Tehnologija mu ne treba, ali struju ima, jer mu treba za frižider i ventilator, kako bi mogao preživjeti vlagu u vazduhu.
– Struja mi je najveći trošak i plaćam je petnaest funti mjesečno. Troškovi života mnogo su mi niži od onih u Engleskoj – rekao je Votkinson.
Svako jutro ide u sedam kilometara dugu šetnju, tokom koje ga prate lokalni psi. Obzirom da u blizini nema prodavnica, sam se mora pobrinuti za hranu. Pojede samo ono što sam ulovi ili ubere. Kaže da ima i problem u ljubavi. Ne može se tek tako upoznati s lokalnom ženom, jer običaji nalažu da se dvoje ljudi, koji žele stupiti u vezu, odmah vjenča. Traži ženu koja će pristati na njegov način života.
– Vidim svoju budućnost ovdje, bez sumnje. I potreban mi je neko ko će se isto tako posvetiti ovakvom načinu života – zaključuje.
Foto: Chanel 5
