20.07.2015. u 8:36
Hor ,,Viva Vox” dokazao je završne večeri ,,Sea dance festivala” na Jazu zašto ga smatraju jednim od najboljih u regionu. Prije toga, gostovali su ovih dana u Budvi, Herceg Novom i Kotoru. Jedini je hor na čijim koncertima se može doživjeti ,,šutka”.
Između 40 članova struji nevjerovatno pozitivna energija i to je, pored izvanredih aranžmana i glasova u pjesmama poput ,,Du hast”, ,,By the way”, ,,Enter Sandman”, ,,Bohemian rhapsody”, ,,Jeremy”, ,,Smells like teen spirit” i drugim, nešto što ih odvaja.
Tu pozitivnu energiju prenijeli su i na nas kada smo razgovarali sa sopranistkinjom Marijom Pavlović i altistkinjom Janjom Franetom nakon generalne probe.
Kakve utiske nosite sa mini-crnogorske turneje?
MARIJA: Odlične utiske. Baš smo oduševljeni prijatno dočekom, atmosferom i slobodnim vremenom koje smo uspjeli da provedemo lijepo na plaži. Imali smo dovoljno odmora između koncerata. Mi smo se trudili da svaki bude pun energije, da se damo maksimalno i nadam se da smo to uspjeli, bar koliko smo ispratili publiku koja je to baš lijepo primila. Nama je drago, baš smo se prijatno iznenadili. Mada, nadali smo se da će tako da bude.
Deset godina je od postojanja hora. Da li ste očekivali da će postići ovakav uspjeh?
JANJA: Ne mogu da kažem da smo očekivali, ali smo se nadali da ćemo postići ovakav uspjeh i drago nam je da jesmo. Bilo nam je onako nekako zanimljivo da spremamo tu ,,Arenu”, jer sam taj koncert je veliki poduhvat. Nakon toga je uslijedila turneja, što nas ohrabruje za neke dalje ciljeve.
Da li je u planu album i autorski rad?
MARIJA: Nas svašta nešto interesuje (smijeh). Mi nismo znali da ćemo ovim da se bavimo tako da je to nekako spontano došlo. Naš studijski album je izašao neposredno pred koncert u ,,Areni”. Potom smo riješili da dođemo malo u Crnu Goru i to je tako zaokružilo tu proslavu desetog rođendana. Sad bismo malo da odmaramo ako nemate ništa protiv (smijeh). Mala pauza, čisto da se presaberemo. U planu su neki veći koncerti. Nadamo se nekim u inostranstvu. Što se tiče autorskog rada, tu uvijek ima nekih idejica. Treba dosta da se radi na tome, treba dosta podrške. Ima tu dosta zanimljivih i nepoznatih stvari. Vidjećemo.
JANJA: Nikad se ne zna. Nas je četrdesetoro i svakome nekad padne neka ideja na pamet, pa se to i realizuje. Vidjećemo, biće valjda.
Koji je najoriginalniji komentar koji ste dobili na izvođenje?
MARIJA: Hm. Recimo, prije dvije godine na ,,Exit”-u bila je ,,šutka” tokom našeg nastupa. To je bilo definitivno. Krenuli smo sa nekih sedam-osam hiljada ljudi na mejn stejdžu i do četvrte-pete pjesme se pojavilo 11.000. Mi nismo mogli više da shvatimo šta se dešava. Beskrajno smo gledali glave i glave, ljude koji svi đuskaju i onda je na nekoliko pjesama izbila onako baš žestoka ,,šutka” tako da su ljudi bili srećni. Padala je kiša, katastrofa, blato, ali niko se nije pomjerio. Svi su bili: ,,jeeej”, samo da nastave, da slušaju. To je bio najbolji komentar tog tipa. Svi nam kažu da nas vole, mislim, šta da ti kažemo. (smijeh) Nismo ništa manje očekivali. Šalim se, naravno. Nama je uvijek drago da čujemo neke pozitivne komentare ili bilo kakve komentare, znaš, i to su smjernice, to puno znači.
Da li postoje komentari od izvođača čije obrade pjevate? Na primjer,da li se javio menadžment ,,Prodigy”-a?
JANJA: Na ,,Facebook”-u nas je šerovala stranica ,,Prodigy”. Ne znamo tačno ko to vodi, ali mi se nadamo da to jesu zaista oni, da su oni šerovali našu obradu miksa njihovih pjesama. To nam je bilo jako zanimljivo.
MARIJA: Dobro, imali smo pohvale od Kristofera Tina za obradu ,,Baba Yetu” iz ,,Civilizacije IV”, tu nam je baš bilo puno srce, to je bilo veliko priznanje. Još neki su se kompozitori javljali za neke druge obrade, ali to ćete sve pročitati jednog dana u našoj biografiji. (smijeh)
Raznovrsni su profili članova hora ,,Viva Vox”, filozofi, arhitekte, ima i novinara. Šta je potrebno da bi neko bio član hora?
MARIJA: Svake dvije godine je audicija. Odvija se u tri kruga minimum, deset maksimum. Traje nekih dva do tri mjeseca. Onda probni rad šest mjeseci. Ko preživi.
JANJA: Pa, potrebno je samo da prođete te krugove. Baš ih ima dosta. Prva dva su onako malo opštija, kasnije dobijamo note, pa se vidi kako ko čita, kako to sve ide brzo, pa se bira. Dirigent hora, aranžer i možda par ljudi.To ja mogu sigurno da potvrdim. Ja sam jedna od posljednjih koja je prošla te audicije, tako da, jako je naporno.
MARIJA: Ma, svi mi biramo. Gledamo ko je lijep i ko je zgodan. (smijeh) Šteta što ne možete vidjeti s kim pričate, sve bi vam bilo jasno. Šalim se. Mora, jako se puno ljudi prijavljuje i onda to mora stvarno da traje toliko dugo. Teško je napraviti selekciju, jer stvarno ima fenomenalnih ljudi. Recimo, nekad se prijavi, kao kad smo imali slučaj, 350. Tražili smo muškarce i primili smo četiri djevojke. Tako da, nikad se ne zna. Može se upasti. Nema nikakve veze profesija, nema neko životno opredjeljenje. U principu, pjevanje je na prvom mjestu, koliko se brzo savladava, koliko se sa nama uklopiš, a to je najvažnije zato što su naši nekarakteristični aranžmani. To je sve vrlo specifično i, naravno, mora da se uklopi u tu energiju. To je glavni faktor. To je ono što ljudi prepoznaju.
Bojana Radonjić
Foto: Dejana Batalović/Facebook/Bojan Stevanović