Leonard Koen je o određenim pjesmama razmišljao danima, nedjeljama i mjesecima. Iako je znao da će ta djela postati klasici, morao je da prebrodi otpor diskografske kuće. Jedna od takvih pjesama je vjerovatno njegov najveći hit, “Haleluja”.
Složenost ove pjesme i poetska priroda teksta nisu se dogodile preko noći. Koen je svojevremeno otkrio da konačna verzija nije nastala dok nije napisano 180 različitih verzija.
To je bio kreativni put koji je trajao duže od decenije, a čak i kada je završen, pjesma je odbačena od strane njegove diskografske kuće.
Pjesma je objavljena na albumu „Various Positions“ 1984. godine. Kada je Koen ovaj album predstavio svojoj diskografskoj kući, na kojem bi „Haleluja“ bila jedna od glavnih pjesama, prvi čovjek kuće Valter Jetnikof, odbio je cijeli projekat.
Aranžer i producent, Džon Lisauer, prisjetio se iznenađenja kada je pjesma odbijena: – Leonard me je pitao da li želim da snimim album jer ima neke nove pjesme, uključujući jednu nazvanu “Haleluja”, rekao je.
Dodao je da nikada nije tražio objašnjenje tekstova jer kaže da bi to bilo uvrjedljivo.
– Jednostavno sam želio da budem publika. Stvarno sam mislio da će se svidjeti izdavaču. Nisam bio u pravu. Jetnikof ju je mrzio – rekao je producent.
Po objavljivanju albuma pjesma nije zabilježila veći uspjeh, a nešto uspješnija je bila verzija koju je 1991. godine otpjevao Džon Kejl. I kada se činilo da bi konačno mogla da padne u zaborav, postala je hit pošto je Kejlova verzija 2001. uvrštena u saundtrek animiranog filma Šrek.
Stavovi o pjesmi i dalje variraju, ali ona ostaje temelj koji potvrđuje Koena kao jedinstvenu ikonu pop muzike.
Izvor: N1 Zagreb