ART SLAJDER
MARIJANA RMUŠ DAKIĆ: Igrom i pjesmom srce darujem
Marijana Maja Rmuš- Dakić je svoj život posvetila umjetnosti plesa i promociji kulturnog nasleđa. Osnivač je i koreograf folklornog ansambla ,,Duga”, koji posluje u dva grada u Crnoj Gori: Podgorici i Beranama. Maja je predsjednica Regije Podgorica UFACG. Ona je takođe šahovski sudija, koji uživa u intelektualnom izazovu i strateškom razmišljanju igre. Proteklu godinu obilježilo je nekoliko velikih projekata koji su prikazali raznolikost i bogatstvo folklornih tradicija zapadnog Balkana. Njen ansambl nastupio je na otvaranju manifestacije za mlade ,,Direkt Interkultura Montenegro 2023.”, koju je organizovao Direktorat za interkulturalizam pri Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava. KUD je takođe učestvovao na svečanom otvaranju Samita Berlinskog procesa u Tirani, diplomatskog događaja koji je imao za cilj podsticanje regionalne saradnje i integracije sa Evropskom unijom. Organizovala je festival za decu, gdje su učili o istoriji i običajima različitih regiona i nacija. Majka je troje djece, rad sa mladima je ispunjava.
Na pitanje ko sve čini „Dugu“ i kojim aktivnostima se predstavljaju, Maja kaže:
– „Duga“ ima više od 300 članova, ima ansamble u dva grada sa više nivoa i generacija igrača. „Duga“ ima bogati repertoar sa više od 10 koreografija koje predstavljaju multikulturni diverzitet različitih etniciteta i regiona Crne Gore, od sjevernog i centralnog do južnog, primorskog područja. Mimo svog nacionalnog raspona, „Duga“ izvodi i igre iz šire regije Zapadnog Balkana. Osim folklornog ansambla, „Duga“ je iznjedrila i pjevačku grupu i grupu za moderni ples. Nastupamo širom svijeta i dičimo se mnogobrojnim partnerstvima i učešćima u više od 30 internacionalnih i svjetskih festivala (u Turskoj, Španiji, Grčkoj, Češkoj, Francuskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Luksemburgu, Njemačkoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Uzbekistanu i drugim zemljama).
Prisjeća se i priča da je trebalo da postane glumica…
Počeci
– Kad sam imala sedam godina roditelji, prosvjetni radnici, htjeli su da njihova ćerka bude glumica i upisali su me u glumačku sekciju. Pošla sam svega tri puta na te časove i vidjela da se meni to nikako ne sviđa. Na putu ka tim časovima sam prolazila pored Kulturnog centra „Dom trezvenosti“ u Beranam i tog trećeg puta čula sam muziku sa probe folklornog društva. Ušla sam da vidim, zatim, stala sam, gledala i počela da igram uz muziku. Koreograf me je vidio, uzeo za ruku i izveo ispred ansambla. Nije krio koliko mu svidjelo moje „slušanje“ muzike. Tako sam počela. Zbog mene se te godine u septembru otvorila grupa za djecu mog uzrasta. Tako sam i rasla i odrastala uz folklor. Za razliku od mojih vršnjaka meni je prioritet bio folklor, pa onda izlasci i žurke.
rpt
Po završetku studija se udala i vratila u Berane. Kako u to vrijeme nije bilo aktivnih društava došla je na ideju da 2002. godine formira „Kreativno dječije udruženje Duga“ i počne sa školom folklora u Beranama, Andrijevici i Plavu. To je kasnije preraslo u KUD „Duga“.
Status folklora u Crnoj Gori nije definisan iako postoje brojni organi koji se bave zaštitom nasljeđa a samim tim i izazovi sa kojima se folkloraši susreću su brojni. Najveći izazov je nošnja čija je izrada jako skupa i često se nastupa u pozajmljenoj. Da bi se napravila jedna koreografija treba ozbiljan istraživački rad na terenu na osnovu kojeg se osmišljava sama igra, radi se aranžman i sve se pakuje u „show“. Istovremeno se radi na kreiranju adekvatne nošnje. To je svakako kompleksan, dug i skup proces. Ako se uzme u obzir da koreografiju idealno igra šest do osam parova to je ozbiljan posao u svim segmentima.
Pitamo Maju kako je nastala njena prva koreografija, koje druge su joj drage i da nam kaže ko joj je pomagao na samom početku, a ona sa sjetom pominje dragog prijatelja:
– Ubrzo po pokretanju Društva dolazi do prekretnice u mom bavljenju folklorom kad sam upoznala čuvenog koreografa Ibiša Kujevića koji je vodio KUD „Vrelo Ibra“ iz Rožaja. On mi je poklanio prvu koreografiju „Šumadija“ za nastup na festivalu „Ešme“ u Turskoj. Ja sam postavila „Vrsutu“ i sa te dvije koreografije smo nastupili na tom festivalu i to u pozajmljenoj nošnji. Za „Vasojevićku svadbu“ sam bila na terenu, istraživala običaje, igru i pjesme iz Vasojevića i u deset minuta koreografije sam prikazala kako svekrva dočekuje mladu i kako se mlada izvodi uz autentični korak i pjesmu. Za koreografiju „Igre sa Golije“ Pešterskog kraja koji krasi multietnički sklad i ljepota crnogorsko-srpsko-muslimanskih igara i pjesama dobila sam nagradu „Mali zlatni opanak“ 2007. godine. Ta koreografija je takođe rezultat istraživanja a inspiracija je bila istoimena knjiga.
Pored ovih tu su i „Crna Gora“, „Splet Bošnjačkih igrara i pjesama“ i brojne druge. Radi se i na novim koreografijama ali je uvijek kočnica novac za nošnju.
Maju je od 2014. godine u Podgorici. Prvi posao u velikom gradu bio je u Šahovskom savezu Crne Gore a potom u Upravi policije gdje je i danas. Dolazak u Podgoricu nije poremetio rad „Duge“ u Beranama jer su se uz podršku sestara Mire Barjaktarović i Jelene Babović iz Berana probe redovno održavale i nastupalo se na festivalima u zemlji i inostranstvu. Godine 2019. na nagovor djece, koja su tada već ozbiljni igrači, Maja osniva sestrinski ansambl u Podgorici „Duga Montenegro“. Kad god se putuje van Crne Gore uvijek idu igrači iz oba ansambla.
– Od prvog nastupa prošlo je dvadesetak godina i broj festivala na kojem smo učestvovali je podugačak i teško je izdvojiti neki, a i teško je sve ih pobrojati. Jedno takvo putovanje je rezultirao bratimljenjem sa KUD „Krivaja“ iz Zavidovića. „Duga“ je učestvovalo na više od 30 prestižnih međunarodnih festivala, a treba izdvojiti svjetske festivale u UAE 2019. i “Lazgi Dance Festival” – Uzbekistanu 2022. Dobitnici smo i brojnih nagrada, među njima i ovogodišnje prvo mjesto na međunarodnom festivalu ,,Mugurelul”u Rumuniji.
Posebno je zadovoljstvo putovanje sa veteranima, to su ljudi koji čitavi život igraju folklor odnosno koji žive folklor i njihovi nastupi su puni posebne emocije i ti koncerti uvijek izmame najviše uzdaha. Vole ih i mladi igrači jer su veterani „enciklopedija“ folklorne igre.
Kad se uradi muzika, osmisli koreografija i uradi nošnja onda to neko treba da odigra. Igrači su jedan poseban izazov, Maja je iskrena da je sve teže i teže naći one dobre, a i zadržati ih, pa dodaje:
– Sve je uzalud, sav trud i vrijeme uloženo u kreiranje koreografije i izradu nošnje, ako igrači to ne iznesu kako treba i daju sebe u izvedbi te priče. To zahtjeva brojne probe i odricanje od mnogih stvari. Sve teže i teže je naći one koji će opstati duže vremena u toj priči. Svako društvo se na svoj način snalazi i bori da održi zainteresovanost članova a putovanja i druženja su i dalje adut za to.
„Duga“ je ove godine imala značajan projekat pod nazivom „Maleni čuvari tradicije“ koji je okupio 350 djece iz cijele Crne Gore. Pitamo Maju da li će se ova smotra održati i sledeće godine i kakvi su planovi za „Dugu“ u 2024. godini?
– Naravno, smotra „Maleni čuvari tradicije“ je naš ponos i biće organizovana i sljedeće godine. Još razmatramo da li da se smotra svake godine održava u nekom drugom gradu ili da ostane u Beranama. Zadovoljstvo mi je da najavim međunarodni festival folklora za veterane „Jasikovački đerdani“, ovaj projekat je podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore. Pored toga, suorganizatori smo festivala folklora u Grčkoj, u gradu Sofadesu. U planu je i više gostovanja u zemlji i inostranstvu. Početkom godine potpisujemo ugovor o saradnji sa „MNE Kahu“ i „MNE Events“ i zajednički ulazimo u veliki projekat vezan za folklor u nešto širem opsegu od same igre i pjesme, o detaljima ćemo kad sve to krene.
UFACG Regija Podgorica
Svoju prepoznatljivu posvećenost folkloru i neumoran rad iz „Duge“ Maja je prenijela i na funkciju predsjednice Regije Podgorica UFACG. Za dvije godine, koliko je Maja na čelu, Regija Podgorica imala je dva koncerta „Folkloraši igrom i pjesmom svome gradu“ u okviru DEUS-a od kojih se drugi nedavno održao u KIC „Budo Tomović“ na kojem se predstavilo deset ansambala iz Podgorice. Krajem maja u okviru manifestacije „Svi plešemo – srce igrom darujemo“ imali su i koncert na trgu Nezavisnosti, prvi takve vrste kod nas, kada je jedanaest ansambala iz Podgorice defilovalo ulicama Glavnog grada, igrali su zajedničko kolo oko fontane i nastupili na prelijepoj sceni. UFACG ima 40 ansambala od koji je 14 u Podgorici.
Šahovski sudija
Svi u mojoj porodici oduvijek igraju šah, a moj brat Anto Rmuš bio je internacionalni majstor. Kod nas u kući organizovale su se šahovske „igranke“ koje su okupljale ljubitelje šaha. Po dolasku u Podgoricu zaposlila sam se u Šahovski savez Crne Gore i dobila licencu za šahovskog sudiju i organizatora međunarodnih turnira. Deset godina za redom sam organizovala i Memorijalni turnir „Anto Rmuš“ na kojem su učestvovali velemajstoriiz Crne Gore i regiona. Deseti je bio pred kovid pandemiju i plan je da se on nastavi na svakih pet godina.
Goran Šaban
Foto: Goran Šaban i privatna arhiva
