ART PREPORUKA
JUBILEJ: Promovisana monografija ,,Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023.”
Foto: Duško Miljanić
Promocija Monografije Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023, koja je nastala u povodu obilježavanja jubileja 70 godina postojanja nacionalnog teatra, održana je sinoć, saopšteno je iz PR službe Crnogorskog narodnog pozorišta.
O jubilarnoj monografiji govorili su Blagota Eraković, reditelj, mr Nela Savković-Vukčević, kulturološkinja i prof. dr Almir Bašović, pozorišni kritičar iz Sarajeva.
Foto: Duško Miljanić
Reditelj Blagota Eraković naglasio je da monografija Crnogorsko narodno pozorište 1953-2023 predstavlja kapitalno izdanje.
– Ovakve knjige rade posebni, specijalizovani instituti. Večeras treba da znamo da promovišemo, u najbukvalnijem smislu te riječi, istorijski dokument. Rijetka su pozorišta koja su sa tolikom preciznošću obuhvatila sve važne podatke, a svjedok sam pozorišnih dešavanja u CNP-u preko 50 godina, i kao neko ko je u njemu radio, ali i kao gledalac, vidim da ništa nije izostavljeno. Moramo odati priznanje uredniku Milovanu Radojeviću, koji je i prilikom rada na prethodnim monografijama pokazao izuzetnu energiju i posvećenost, i sada, zajedno sa kolegama, uradio nešto što ima i enciklopedijsku i leksikografsku vrijednost – kazao je Eraković.
Nela Savković–Vukčević osvrnula se na tri ključna perioda u radu Crnogorskog narodnog pozorišta, odnosno tri tekstualna segmenta monografije čiji su autori Milovan Radojević, Goran Bulajić i Janko Ljumović. Ona je istakla da ova publikacija predstavlja svojevrsni izdavački poduhvat.
Foto: Duško Miljanić
Prof. dr Almir Bašović istakao je da je čovjek biće kulture, biće kulturnog pamćenja, te da ima obavezu čuvati informacije o svim ljudima koji su ovo pozorište izgradili, čuvali, nadopunjavali.
– Ovu monografiju sam čitao kao jednu priču o čovjeku, o teškom djetinjstvu, o mladosti, sazrijevanju i današnjem trenutku kada je ovo pozorište, može se reći, bitan faktor ne samo u Crnoj Gori nego i u regionalnim okvirima. U tekstu Milovana Radojevića mi vidimo te dječije bolesti koja sva pozorišta na ovim prostoru moraju proći, od problema sa poluamaterizmom, pa sa nedostatkom publike, što vidimo u onih prvih 20 godina. Dalje, pratimo priču o sazrijevanju CNP-a.
Veliki reditelj Paolo Mađeli koji je radio u ovoj kući kaže da ljudi izvan pozorišta misle da mi pozorištanci slavimo što je izašla premijera, a oni ne znaju da mi slavimo jer je premijera izašla uprkos svemu. Ovo je zapravo jedna i tužna i tačna metafora da je CNP taman kad je stalo na noge, kad se profilisao i repertoar, kad se dobila stvarna pozorišna publika, doživjelo taj nesrećni požar. I kao u nekoj priči o junaku koji uporno nailazi na prepreke, čitajući ovaj tekst vidimo zapravo koliko je bilo nesreće u tom činu. Pošto je pozorište 90-ih bilo bez svoje zgrade, za mene to jeste i tužna metafora prilika u bivšoj Jugoslaviji. Ratni sukobi ukidaju mogućnost dijaloga od kojih pozoriše živi – rekao je Bašović.
