Juče su nam bili u posjeti mladi roditelji. Umorni i zabrinuti zbog čestog pobolijevanja djevojčice koja je krenula u vrtić. Za nas pedijatre normalna, neželjena situacija. Nije prijatna, al’ nije zabrinjavajuća. Potrebno je da se dijete ,,navikne” na viruse u kolektivu. Prepozna ih i stekne imunitet.
Samo je važno da se u ovakvim situacijama ne propisuju antibiotici, često i neracionalno. Na kratke staze, antibiotik nema nikakav učinak za virus. Na duge staze šteti imunitetu- stvara se otpornost na antibiotike i povećava sklonost ka novim virusnim infekcijama.
Naši roditelji to sasvim razumiju i sarađuju. Ali, mama se osjeća bespomoćnom, jer su trenutno odvojeni od tate koji radi na Žabljaku.
Tata je planinar, ekološki aktivista, biciklista dugoprugaš. Predlaže da se presele na planinu sa njim. Ja ga u potpunosti podržavam. Najvažnije je da je porodica na okupu. Za sve njene članove. Mama se boji surove klime ( što je potpuno neosnovano – samo je potrebna toplija garderoba) i…tamo nema pedijatra.
Filip inače malo priča, ali zaključuje: ,,Tamo pedijatar nije ni potreban”.
U potpunosti saglasna! Priroda, šetnje i igra na čistom vazduhu. Domaća hrana. Nema zatvorenog zagušljivog prostora, nema mnogo ljudi i djece na jednom mjestu!
Uživajte!
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZC Doktorica Mica