ART SLAJDER
MILUTIN RADULOVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Koncert u rodnom gradu uvijek je najposebniji
Violinista Milutin Radulović nastupiće u ponedjeljak, 16. oktobra, u 19 sati na Velikoj sceni KIC-a ,,Budo Tomović” u Podgorici. Biće to njegov povratak u ovu salu nakon što je prije dvije godine ovdje održao prvi resital. Ovoga puta, kako kaže u razgovoru za MNE magazin, pripremio je djela Mocarta, Betovena i Čajkovskog.
Ističe da je ,,koncert u rodnom gradu i pred domaćom publikom uvijek najposebniji.”
Naš sagovornik nada se da će kao Mladi evropski ambasador Crne Gore ,,da da svoj doprinos kulturi u Crnoj Gori, ali i kompletnom Zapadnom Balkanu, koliko je god moguće.”
Svaka prilika da svira u Crnogorskom simfonijskom orkestru čini ga posebno ponosnim, a to što je orkestar u ovih prethodnih 15 dana u novoj sezoni sarađivao sa svjetski priznatim umjetnicima, poput Romana Simovića, Iva Pogorelića, Bojana Suđića i Marka Koroviča, za njega predstavlja ,,neopisivo iskustvo” koje ga dodatno motiviše.
Vraćate se na Veliku scenu KIC-a ,,Budo Tomović” u Podgorici 16. oktobra. Što će publika imati priliku da čuje ovoga puta?
– Na programu će se naći djela Mocarta, Betovena i Čajkovskog. Otvoriću koncert Mocartovom violinskom sonatom u Es-duru K. 481. To je jedna od posljednje napisanih Mocartovih sonata za violinu i klavir. Dosta je specifična, jer Mocart i u njoj pokazuje koliko je bio ispred svog vremena. Koristi drugačije harmonije, netipične za ostale njegove, a i klasične generalno, sonate za violinu i klavir, ali isto tako koristi motive koji su slični nekim motivima iz njegovih opera.
Nakon nje, odsviraću Betovenovu sedmu sonatu u c-molu, za violinu i klavir. Sonata, napisana svega dvadesetak godina kasnije u odnosu na prethodno pomenutu Mocartovu, a opet drastično drugačija jer je napisana na samom prelazu iz klasicizma u romantizam. Moćna, efektna i jako intenzivna sonata koju je Betoven posvetio ruskom caru Aleksandru I.
Za kraj, Lenski arija iz opere Evgenije Onjegin, koju je komponovao Čajkovski. U ovom slučaju to je aranžman za violinu i klavir koji je napisao violinista Auer. Dakle, jedan zaista emotivan, romantični komad kojim sam odlučio da završim resital.
Hvala KIC-u ,,Budo Tomović” i Maji Popović na novoj prilici da baš u ovoj sali, u kojoj sam odsvirao svoj prvi resital, sada ponovo odsviram novi.
Što znači za Vas nastup pred publikom u gradu u kojem ste rođeni i odrastali, školovali se?
– Koncert u rodnom gradu i pred domaćom publikom je uvijek najposebniji. Tada me slušaju ljudi koji su me slušali i onda kada sam tek počinjao. Mislim, prije svega, na porodicu, a onda i na prijatelje, kolege i profesore. Svi oni su najbolji svjedoci mog napredovanja i najljepši je osjećaj pred njima ponovo svirati. Uvijek se trudim da što češće sviram u Podgorici i u Crnoj Gori , nezavisno od toga da li je u pitanju solo, kamerna muzika ili sam dio orkestra.
Student ste Muzičke akademije u Saarbrückenu, u klasi profesora Gordana Nikolića i Muzičke akademije u Sarajevu, u klasi profesora Marka Simovića. Završili ste Srednju muzičku školu za muziku i balet Vasa Pavić u Podgorici. Kakvu paralelu možete da podvučete iz rada u ove tri zemlje?
– Prilika da učim u različitim sredinama je meni mnogo pomogla da raširim svoje vidike. Mislim da je za svakoga jako bitno da se kulturološki uzdiže, a u ovom slučaju, za nas umjetnike je to posebno bitno. Svoje školovanje sam započeo u rodnom gradu. Zatim sam počeo studije u Sarajevu gdje sam primijetio dosta sličnosti u našem i njihovom mentalitetu, ali opet je to druga sredina i kultura. Prije nekih pola godine sam otpočeo studije u Njemačkoj i tu je cjelokupna promjena bila drastično veća. Nije se uvijek lako adaptirati na sva ta nova okruženja, ali iskreno mislim da je to od velikog značaja za svakog pojedinca, a onda i društvo.
Foto: KIC Budo Tomovic
Što za Vas predstavlja titula Mladog evropskog ambasadora? Što su Vaši ciljevi koje želite da ostvarite kao Mladi evropski ambasador?
– Nadam se da ću kao Mladi evropski ambasador Crne Gore da dam svoj doprinos kulturi u Crnoj Gori, ali i kompletnom Zapadnom Balkanu, koliko je god moguće. Nadam se da će mi život i studije u Njemačkoj pomoći da spoznam kako da brinemo o kulturi u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu onako kako se to radi u zemljama Evropske unije poput Njemačke.
Počela je nova sezona Crnogorskog simfonijskog orkestra. Kako je bilo sarađivati sa Ivom Pogorelićem, Romanom Simovićem, Markom Korovičem i Bojanom Suđićem?
– Osjećam veiku zahvalnost prema Muzičkom centru Crne Gore, jer nama, mladim studentima, daju priliku da sviramo u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Samim tim da vidimo šta je to što nas čeka nakon akademije i time već sada stičemo profesionalne navike. Osim toga, ovo je naš nacionalni orkestar i svaka prilika da u takvom sviram, čini me posebno ponosnim. U posljednjih petnaest dana, orkestar je sarađivao sa svjetski priznatim umjetnicima, poput Romana Simovića, našeg najboljeg violiniste, Iva Pogorelića, Bojana Suđića i Marka Koroviča, koji je od ove sezone i šef dirigent našeg orkestra. To za mene predstavlja neopisivo iskustvo koje me samo dodatno motiviše.
Da li muzika može mijenjati svijet?
– Mislim da muzika može da promijeni svijet i da to i radi. Ne samo muzika, već umjetnost generalno.
Što možete već sada da najavite od nastupa i projekata?
– Nakon resitala se vraćam akademskim obavezama. Idem u Saarbrücken gdje me čeka dosta posla, pa barem za sada, nemam isplanirane koncerte i projekte. Planira se naredni resital u Podgorici koji bi trebalo da bude u prvoj polovini iduće godine, ali o tome ću više znati kroz narednih par mjeseci.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
