Dramski pisac i scenarista, redovni profesor i direktor Gradskog pozorišta Podgorica Stevan Koprivica, dobitnik je visokog priznanja i titule Profesor Honoris Causa, na prestižnom Univerzitetu Evropa Prima.
Na svečanoj ceremoniji u Skoplju, priznanje je Koprivici uručio dramski pisac i predsjednik Univerziteta Jordan Plavneš. U obraćanju povodom uručenja priznanja Plavneš se osvrnuo na Koprivicino stvaralaštvo dodajući da mu je velika privilegija danas uručiti nagradu Koprivici i stajati sa njim na bini.
– Koprivica je diplomirao dramaturgiju i scenario u klasi profesora Ratka Đurovića, za čija sam scenarija čuo širom svijeta a njegov učenik ga je slijedio napisavši neke od najboljih filmova, serija i predstava na našim prostorima. Dobitnik je i dvije Sterijine nagrade. Nastavio je i da svoje znanje i iskustvo prenosi studentima što je divno. Proglašavam Vas, pred slikom Sokrata jugoslovenskog scenarija Ratka Đurovića, počasnim profesorom Univerziteta Evropa Prima.
Stevan Koprivica se uz zahvalnost domaćinima, rediteljima sa kojima je radio, studentima , fakultetu i porodici obratio prisutnima eksplicirajući svoju poetiku:
– Moja teatararska poetika koju sam slijedio i kao pisac i kao profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a potom i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju zasnivala se na vrijednostima i načinima promišljana proisteklih iz obrazovnih postamenata usvojenih od mojih profesora Jovana Hristića, Vladimira Stamenkovića, Ljubiše Đokića, Slobodana Selenića te mentora Ratka Đurovića. Dramaturgija dobro ispričane priče, koloritnih karaktera, struktura i parametri aristotelovskog pozorišta bili su i ostali koordinacioni sistem u mojih četrdesetak napisanih komada i mojih predavanja iz oblasti tehnike drame. U današnjem vremenu ovo može zvučati i pomalo anahrono, medjutim od sebe se ne može odustajati, a i broj igranja i nagrade koje su neki moji komadi dobili govore da sam, vjerovatno, ponekad pronašao relevantne kodove koji potvrdjuju ovakvu poetiku u ovom vremenu. Prilika je da izrazim zahvalnost i rediteljima koji su imali volje, načina i autorskih poriva da postave moje komade, Milanu Karadžiću, Egonu Savinu, Branislavu Mićunoviću, Jugu Radivojeviću, Srboljubu Božinoviću, Dejanu Projkovskom… Moj kredo bio je, a u predstavama svih ovih reditelja je i poštovan, teatar ne smije da bude dosadan i ne smije publiku ostaviti ravnodušnom. Trudio sam se da u komedijama, a one su nekada bile dominatne u mom stvaralaštvu, slijedim definiciju Anrija Bergsona da je komedija nalik prolasku obalom poslije udara morskog talasa, kada budete osvježeni i ozareni udahom raspršene morske pjene, ali vam poslije ostaje gorak ukus soli u ustima. U drugim komadima, melodramama i dramama, dominira gorki ukus soli.
Među dobitnicima ovog prestižnog priznanja su: Džon Malkovič, Jirži Mencl, Abdulah Sidran, Miki Manojlović, Bora Drašković, Aleksandar Morfov, Vladimir Georgijevski, Robert Vilskon i drugi.