Profesoricu u penziji Anku Jovović, koja u novembru puni 83 godine, zatekli smo kako odmara sama na jednoj klupi ispred zgrada u Podgorici. Zamišljeno posmatra prolaznike.
-Nervozni su mnogo ljudi. To vidim. Kažu da je to zbog korone. Nervozni su i nezadovoljni bili i prije korone. Na ovim klupama nas osam prijateljica se ovdje sakupimo, družimo. Djeca, momci su nam sredili ove klupe ovdje da odmaramo mi iz solitera. Sjedimo, družimo se, smijemo se, šalimo. Fali toga danas u društvu. Nervozni smo mnogo – kaže Jovović.
Uvjerena je da je lako u suštini biti srećan.
-Malo poštovanja i eto ti svega. Kada si fina sa mamom i tatom, fino je i tebi. Kada nijeste dobri prema roditeljima, nije vam fino. Ne treba dalje da se ide. Kuća, pa sve drugo – navodi ona.
Osluškuje od pojedinaca posebno komentare koji se tiču prosvjete, i zaključuje da treba školstvo da se promijeni, da se vrati ,,na staro”.
-Tada smo znali sve i bili su nam široki vidici. Sada smo nepismeni. Ne govorim ja to kao prosvjetni radnik, to čujem od drugih kada sjedimo ovdje i pričamo. Svi kritikuju prosvjetu. Ne može biti profesor ili učitelj neko ko ne voli djecu. To prvo. Treba da vodi djecu i da im se posveti – kaže Jovović.
Smeta joj što je ,,svugdje uvučena politika”.
-Ne može politike da bude u učionicama. Danas, s druge strane, zbog politike i brat s bratom ne govori. To je katastrofa. I nikada se neće dogovoriti. Treba dosta toga da se uredi bolje. Narod je postao pohlepan. Zaradio je malo više para i dosta, mogu reći. No, kako je drugome do njega, ne razmišlja. Kako neko može da živi sa 180 eura. Evo, u ovim kesama što vidite ovdje potrošila sam 15 eura, za šta, ne znam – rekla je Jovović.
Prisjeća se da je 40 godina radila u prosvjete, predavala je fizičko.
-Gledam danas roditelji mimo škole djecu vode na školice sporta ili slično. Moraju to da rade, pogotovo radi telefona. Telefoni su zlo. Imam troje unučadi, svi gledaju u telefone, sa njima se ne može popričati. Sada si prinuđen da dijete pošalješ negdje, da mu platiš da neko sat vremena trči sa njim. Ranije je u sklopu nastave postojala sekcija poslije podne i tamo se išlo. Imali smo vanškolske aktivnosti. Niko nam nije plaćao, nijesmo opterećivali roditelje – ističe Jovović.
Kaže da primjećuje da su djeca danas mnogo agresivna. Posmatra ih ponekad sa balkona dok se igraju…
-To su niži razredi. Oni i ne znaju da se igraju. Trče, udaraju se. Agresivni su mnogo. Prvo to moramo da riješimo. U filmovima gledam dosta, vidim agresija je svugdje, nema filma gdje nam ubijanja. To treba da se promijeni. Imitaraju ih. Pa, djeca uzmu moj štap i zamišljaju da je to puška da ubijaju. To je ružno, brate – rekla je Jovović.
Srećnom je čine unučad sa kojima voli da provodi najviše vremena. Mali su, kaže Jovović, još da bi razgovarala sa njima o savjetima za dobar život.
-Treba da poštuju roditelje, da nijesu agresivni, da poštuju drugove, da se ne ide ,,niz brdo”. Sa svakim da je dobar – kaže naša sagovornica.
Pri kraju ovog kratkog razgovora dolazi njena prijateljica da joj pravi društvo. Jovović kaže, uz osmijeh, da je ona mnogo duhovita i da umije da ih sve oraspoloži.
Mn.M.