Preminuo je u 94. godini veliki Milan Kundera, vijest je koja je danas odjeknula svijetom, posebno Evropom.
Čovjeku rođenom 1. aprila, na Svjetski dan šale, život je bio sve samo ne šala. Bio je, jeste i ostaće inspiracija za mnoge ljude širom svijeta.
Izdvajamo nekoliko njegovih citata.
– Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.
– Ah, ne, nijedna ljubav ne može da preživi u tišni.
– Dvoje zaljubljenih, izolovani od ostatka svijeta, to je nešto najljepše.
– Ljubav je čežnja za našom sopstvenom izgubljenom polovinom.
– Ljubav je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije.
– Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.
– Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost. Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti.
– Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sjutra bile zaboravljene, a rijeke će teći dalje.
– Tužna je jer se muškarci ne okreću za njom? Htio sam joj je reći: A ja? A ja? Ja koji te tražim na kilometarskoj plaži, ja koji izvikujem tvoje ime plačući i koji bih bio u stanju trčati za tobom po čitavoj planeti?
– Nemoćna, trajna nostalgija joj je stisnula srce. To nije bila samo nostalgija za određenom osobom, već i za izgubljenom prilikom. I ne samo zbog ove posebne prilike, već i mogućnosti kao takve. Osjećala je čežnju za svim mogućnostima koje nije primijetila, promašila, izbjegla, pa čak i one koje nikada nije imala.
– Čovjek i ne znajući komponuje svoj život prema zakonima ljepote i u časovima najdubljeg beznađa.
– Jedinstvenost ljudskog ,,ja” krije se upravo u onome što je na čovjeku nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što im je zajedničko. Pojedinačno ,,ja” je ono različito od zajedničkog, prema tome, ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti.
– Ponekad se čini kao da u mozgu postoji posebno područje koje bismo mogli nazvati poetička memorija i koje registruje ono što nas je očaralo,dirnulo, ono što je učinilo naš život ljepšim. Od vremena kada je upoznao Terezu nijedna žena nije imala pravo da ostavi ni najprolazniji trag u tom dijelu njegovog mozga.
– Nikada nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema drugim ljudima posljedica naših osjećanja, ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca. Stvarna dobrota čovjeka može se pokazati u svoj svojoj čistoti i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu moć.
– Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji naprijed. To je razlog zašto čovjek ne može biti srećan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem.
– Ljubav počinje metaforom. Drugim riječima, ljubav počinje u trenutku kada žena upiše svoju prvu riječ u našu poetičku memoriju.
– Ljubavi su kao imperije-kada se ugasi misao na kojima su zasnovane, gase se i one.
B.R.