-Važno je da djeca jedu meso, jer je ta namirnica najbogatija gvožđem. Najviše ga ima u crvenom mesu (telećem, junećem, goveđem i jagnjećem), zatim u bijelom i žumancetu jajeta. Mnogo ga je manje u spanaću, blitvi, cvekli i mrkvi – kaže pedijatar -hematolog dr Maja Kavarić, direktorica Pedijatrijske klinike Instituta za bolesti djece u Kliničkom centru Crne Gore.
Malokrvnost koja nastaje zbog nedovoljnog unošenja gvožđa u organizam smatra se globalnim zdravstvenim problemom. Posebno je izražena u zemljama u razvoju. Kod nas svako treće dijete predškolskog uzrasta je anemično.
-Sideropenijska malokrvnost najčešče se javlja tokom prve dvije godine života. U tom periodu dijete ubrzano raste, a obično putem hrane ne unosi dovoljno gvožđa. Malokrvnost ne zaobilazi ni adolescente i može javiti u bilo kom uzrastu- kaže dr Kavarić.
Ovaj poremećaj nastaje postepeno, tako da opšte stanje djeteta može biti veoma dobro, bez značajnijih simptoma. Bljedilo i malaksalost najčešće prate malokrvnost.
– Dijete je bezvoljno, nema apetita i lakše se zamara. Može ispoljiti i neobičnosti u ishrani, odnosno želju da jede zemlju ili led – kaže naša sagovornica.
Dr Kavarić pojašnjava da anemija nastaje usljed smanjenja mase crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) ili smanjenja koncentracije hemoglobina u krvi na vrijednosti niže od 2SD srednjih vrijednosti za uzrast. Donja granica hemoglobina za djecu od pola godine do pet godina života je 110 grama po litru, do sedam godina 115 grama, a za stariju 120 grama.
– Anemija može da nastane zbog malokrvnost majke u toku trudnoće, blizanačke trudnoće, a može da je izazove i prijevremeno rođenje djeteta, ako ima malu težinu ili ako je pupčanik rano podvezan. Smatra se da dijete normalne težine, koje je rođeno na vrijeme, ima za prvih četiri do šest mjeseci života dovoljne rezerve gvožđa, koje je dobilo od majke. Kod adolescentkinja ubrzan rast i gubitak krvi putem menstruacija može da izazove malokrvnost– objašnjava dr Kavarić.
Kada dijete nema dovoljno gvožđa u organizmu, mogu da se jave neki neurološki poremećaji. Doktorica navodi kako im je smanjena koncentracija i djeca imaju lošiji uspjeh u školi, javlja se zastoj u psihomotornom razvoju, afektivno zacjenjivanje. Djeci slabi imunitet i kod njih zbog toga nastaju češće infekcije.
– Ukoliko anemija nastane u ranom uzrastu, kod djece do dvije godine, onda su ove posljedice na nervnom sistemu
trajne. Kod starije djece mogu biti prolaznog karaktera, jer nestaju sa izlječenjem anemije. S obzirom da su simptomi diskretni, javljaju se postepeno, predlaže se rutinska kontrola krvne slike u okviru sistematskih pregleda u uzrastu od sedam do devet mjeseci, a kasnije jedanput godišnje, kako bi se izbjegle ove posljedice – navodi dr Kavarić.
Malokrvnost se liječi upotrebom preparata gvožđa, uz obaveznu korekciju ishrane. Preparati se manjoj djeci daju u obliku
sirupa, a starija koriste tablete.
– Liječenje traje od pet do šest mjeseci. U tom periodu popravlja se, ne samo nivo hemoglobina, već se popunjavaju i rezerve gvožđa u organizmu. Što se ishrane tiče, savjetuje se ograničena upotreba kravljeg mlijeka. U našem narodu postoji vjerovanje da što dijete pije više mlijeka, to je zdravije, što je pogrešno. U kravljem mlijeku postoje manje kolčine gvožđa. To se gvožđe slabije iskorišćava, a mlijeko dovodi do sitnih krvarenja u crijevima, te se na taj način javlja i njegov gubitak putem krvi. Davanje transfuzija krvi, kao način liječenja ove vrste malokrvnosti, praktično je neprihvatljivo – kaže dr Kavarić.
Ukoliko je dijete i dalje malokrvno, uprkos tome što unosi gvožđe u organizam, ljekarka navodi da onda treba razmišljati o mogućim drugim bolestima.
– Dijete treba testirati na celijakiju, odnosno alergiju na gluten. Potrebno je uraditi i dopunska ispitivanja o vrsti urođene anemije, odnosno mediteranske – kaže dr Kavarić.
Dr Maja Kavarić kaže kako je važno voditi računa da se spriječi pojava anemije kod trudnica i djece do dvije godine. Prevenciju kod žena treba započeti i prije trudnoće, ukoliko su smanjene njihove rezerve gvožđa.
– To podrazumijeva davanje gvožđa u obliku sirupa, u mnogo manjim dozama nego što su terapijske. Ako je dijete rođeno na vrijeme i na prirodnoj je ishrani, savjetuje se prevencija u šestom mjesecu. Ukoliko je dijete na vještačkoj ishrani, treba početi prevenciju u četvrtom mjesecu.Ono na čemu mi, pedijatri, insistiramo, jeste dojenje kao najbolji vid prevencije – kaže dr Kavarić.