Muzičar Jasmin Stavros preminuo je u dobi od 68 godina u klinici za plućne bolesti Jordanovac, potvrdio je za Jutarnj.hr njegov menadžer Ljubo Šeperić, te ljekari KBC-a Zagreb. Borio se s teškom bolešću, rakom kostiju, a liječio u KBC-u Rebro.
Jasmin Stavros, pravog imena Milo Vasić, rođen je u Splitu, 1. novembra 1954. godine. Iako mu je pokojni otac bio muzičar, kao i djed i brat, a majka pjevala u HNK Split, Stavros je kao dječak želio da bude fudbaler.
– Htio sam igrati za Hajduk. Svakom djetetu iz Splita to je vječiti san. Otac me je na silu natjerao da učim svirati klavir, a fudbal i klavir ne idu zajedno – prisjetio se Stavros u intervjuu za Večernji list.
Završio je osnovnu muzičkuškolu (klavir) i srednju muzičku školu (kontrabas). Dvije godine išao je na časove solo pjevanja. Od dvanaeste godine je svirao bubnjeve, a već s 15 godina profesionalno u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More. Njegovi profesionalni nastupi počeli su 1968. godine. Godine 1971. splitski Delfini pozvali su ga da svira s njima. S nepunih 19 godina s Delfinima je odlazio na šestomjesečne turneje po ondašnjem SSSR-u.
Godine 1978. počinje da radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia Records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Sarađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem itd. Četiri godine svirao je klasičnu muziku, udaraljke u splitskom HNK. Dirigovali su mu Šutej, Bareza, Papandopulo…
Najveći finansijski uspjeh mu je donijela pjesma Džuli, koju je snimio s Danielom Popovićem. Osamdesetih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u Njujorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Evrope dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već je imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio da se vrati u domovinu.
Izvor: Jutarnji.hr/vecernji.hr