ENGLISH SLAJDER
ZDRAVKO ČOLIĆ ZA MNE MAGAZIN: Od Sarajeva mi je ostala galantnost i druželjubivost
Sarajevski pjevač Zdravko Čolić boravio je u Podgorici. On će 12. jula na platou ispred spomenika Svetog Petra Cetinjskog prirediti koncert uoči Dana državnosti Crne Gore. Nakon konferencije za novinare izdvojio je vrijeme za ekipu MNE magazina i sa nama popričao o Sarajevu, Bijeloj i Baošićima, djeci koja u ,,Pinkovim zvezdicama” pjevaju njegove pjesme, porodici….
Bio je baš onakav kakav smo čuli da jeste – opušten, izašao je svima u susret za fotografisanje i autogram, šarmantan, prava bosanska raja.
Šta to, po Vama, Sarajevo ima, a svijet nema?
– Joj, Sarajevo je imalo tu divnu multietničnost iz koje je izašlo i to kulturološko bogatstvo kroz razvoj, slikarstvo, sport, muziku, kroz sve lijepo što je bilo i što nas je krasilo. Nažalost, evo, sve je u svijetu sada tako kako jeste. Što svijet kaže i mi mali moramo da poštujemo. Ali u našoj regiji je, ipak, taj neki influens koji je išao iz Sarajeva dovoljno jak da bi ga mi prepoznali i danas, bez obzira gdje ko živio, da li u Parizu, Londonu ili drugdje. Kad pjevam po svijetu i vidim Sarajlije koji nose tu energiju, vjeruj da ima nečeg lijepog u svemu tome. Znamo da smo živjeli u nekom gradu, možda i u neko drugo vrijeme koje je bilo pozitivno, dalo nam stvarno dobar odgoj i neka dobra načela kojima kasnije se u životu služimo.
Za Vas kažu da ste prava bosanska raja, kavaljer. Kako biste Vi opisali sebe?
– Pa teško, znate, najteže je sebe opisati. Nešto smiješ reć’, nešto ne smiješ reć’ (smijeh), ali dobro, ja od Sarajeva čuvam tu neku galantnost i druželjubivost. Žena nikad ne može platiti u našem društvu, izuzev ako ona sama ne insistira i ako nije multimilijarderka (smijeh). Te pozitivne stvari iz Sarajeva jesu druželjubivost, jedna stvarno dobra energija koja je među nama bila, gdje nije bilo važno jesi li poznat i bogat. Svi smo bili pravi socijalisti, jednaki. I to je neka pozitivna stvar, i jedna nonšalancija u društvu i druženju. To je nešto što krasi taj svijet. Šteta što toga nema. Možda ima i danas, ali smatram da je tada više toga bilo.
Koliko Vam znači to što u ,,Pinkovim zvezdicama” djeca pjevaju Vaše pjesme, Jovan Aleksić i ostali, posebno numeru ,,Kao moja mati”?
– Drago mi je da mlada i mala raja prepoznaju neke pjesme koje su možda i teške za njih. Lijepo je kad čuješ da ovako mala raja, mali pjevači to pjevaju. Onda ti je čast. Pa i njima su namijenjene te pjesme. Oni su ti koji jednostavno slušaju starije, pa zamišljaju. Ja sam zamišljao, pjevao sve hitove, i domaće i strane. Dole u Baošiću sam uz gitaru znao od deset naveče do ujutru do šest nijednu pjesmu da ne ponovim. Sve ono sa top-lista i domaću i stranu muziku i to ostaje uspomena. Mnogi se sjećaju mene tada sa onoga molića u Bijeloj i u Baošiću gdje sam svirao i pjevao. Tako sad ja uživam čuti da mladi pjevaju neku moju pjesmu.
Kako pomirujete porodične i privatne obaveze? Je li teško jer ste stalno na turneji?
– Pa, nisam ja previše često na turneji. Postoje koncerti i putovanja, ali dobro, budem ja i kući, tako da malo imam vremena. Ne mogu djeci da uđem u kraj. Žena se bavi djecom, ali i ja ih pazim, volim, družim se s njima.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
