31.10.2021. u 7:00
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je glumica Tihana Ćulafić.
Rođena je 1978. godine u Kotoru. Djetinjstvo je, kaže ona, asocira na odrastanje sa starijom sestrom Milenom, na plivanje sa delfinom Jocom, slučajno upadanje u more, čak i zimi, psa Cikotu i mačku Miciku, igru, toplinu, drage drugare, ljubav babe, djeda i ujaka.
Glumu je diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju i za više od 20 godina rada ostvarila mnoge izuzetne, upečatljive uloge, s jednakim uspjehom u pozorištu, seriji i filmu.
Taj njen talenat prepoznali su Slobodan Milatović (Tiresijina laž, Kasandra, Teuta, Medeja, Kralj Ibi), Egon Savin (Legenda o postanku), Milan Karadžić (Betula u malu valu), Boro Drašković (Antigona u Njujorku), Ivica Kunčević (Maškarate ispod kuplja), Radmila Vojvodić, Lidija Dedović (Final Countdown), Ana Vukotić (Smrtni grijesi), Senka Bulić (Rozamunda), Davor Dragojević (Maca Papučarica), Tara Manić (Omladina bez Boga), te Emir Kusturica (Na mliječnom putu), Zoran Marković (The Books of Knjige: Slučajevi pravde), Ivan Marinović (Igla ispod praga), a dio je i serije Lud, zbunjen, normalan (Eleonora). Sarađivala je sa svjetski priznatim konceptualnim umjetnikom Ilijom Šoškićem na dva projekta.
Bila je direktorica jedinog festivala antičkog teatra na istočnoj obali Jadrana Festivala Teuta-Novi antički teatar, kao i direktorica Centra za kulturu u Kotoru.
Producentkinja je više pozorišnih produkcija i međunarodnih koprodukcija.
U poslu insistira na uzajamnom poštovanju i odgovornosti.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na odrastanje sa starijom sestrom Milenom u Kotoru, u Dobroti. Puno plivanja, pa i sa delfinom Jocom, slučajno upadanje u more, čak i zimi. Na mnogo dragih drugara različitih generacija u naselju i naših zajedničkih igara. Kotrljanje rošula, igranje lastike, krckanje pinjula, grickanje žižula (iglica)… Nerijetko ubijeđivanje sa psom Cikotom i mačkom Micikom ispred škole da ne mogu sa nama da uđu unutra. Posebnu toplinu bude uspomene na prisustvo i beskrajnu ljubav kojom su nas obasipali baba, đed i ujak koji više nisu među nama.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne sjećam se, a vjerujem da sam ga potrošila na provod sa prijateljima.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na uzajamnom poštovanju i odgovornosti. Priželjkujem inspirativne prilike u kojima se može dati i postići maksimum.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Film The Lobster reditelja Jorgosa Latimosa je film koji je ostavio najsnažniji utisak na mene poslednjih godina.
Koje jelo najviše volite?
– Ako se može nazvati jelom, sladoled je za mog sina i mene sinonim za istinsku radost življenja.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Moguće da je neophodna predodređena sreća da u životu sretneš srodnu dušu, kao i sposobnost da je odnjeguješ.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Moje izuzetno darovite, prerano preminule drage prijatelje sa klase Ivanu Tomičić i Nikolu Boškovića.
Putovanje koje pamtite?
– Mladalački tromjesečni boravak na jednom od egzotičnih Kanarskih ostrva Fuerteventura. Nezaboravno je bilo, sada već, lovljenje istorije po Berlinskim pozorištima. Doživotno ću pamtiti kašnjenje na povratni let iz Pariza sa svojim dragim i njegovo zadovoljstvo zbog produžetka boravka. Želim ponovo da krstarim Bosforom. Za njega me vežu posebne emocije. U Starigradu na Hvaru sam, takoreći, doma. Ovogodišnje putovanje u doba korone na Majorku sa sestrom Lolom bilo je veoma uzbudljivo.
Pjesma Vašeg života je?
– Nije pjesma života, ali za mene jeste jedna vesela koja mi je sada pala na pamet. ,,Put ka sreći” Goran Bare.
Bojana Radonjić