Lijepo je imati izabranog doktora sa kojim si stalno u kontaktu.
Pa kad imaš koronu, a ona te dva puta dnevno pita kako si, ti opleteš s sve nebitnim detaljima…jer ti je potrebno da ti kaže da ćeš biti dobro. Da nećeš završiti na kiseoniku. Svi pacijenti su zabrinuti, a ljekari koji postanu pacijenti još zabrinutiji i zahtjevniji.
Tako bar kaže moj Izabrani Doktor.
…Bilja je porasla u skromnoj porodici panonskih intelektualaca, medicinara, gdje se očito živjelo harmonično, slavila se slava kao porodična tradicija, a poštovale i sve druge vrijednosti onoga vremena. Obrazovanje, dijeljenje sa drugima, suživot sa drugačijima od sebe. I…spremnost da pomogneš. Posla u Pančevu nije bilo, pa se Bilja, iako jedinica u roditelja, spustila međ gorštake u Nikšić i tu osnovala porodicu i svoju praksu. Onako krhka, živi sa trojicom crnogorskih delija (četvrti je pas, rekla bih isto muškog roda). Internista je po struci i nutricionista. Odlična kuvarica i poznavalac hrane. Konzumira minimalne količine, uvjeravajući me da je pretjerivanje u jelu potpuno besmisleno-” manje je više” je njen slogan. Klimam glavom i pođem kući gladna, jer su moji standardi drugačiji.
Bilja je od osobenog stila i u privatnom životu, svedena, skromna, puna poštovanja, ali spremna da ima kritičko mišljenje i izgovori oporu riječ kad treba, ugodnim glasom i kroz osmijeh. Mislim da je pravo bogatstvo za male crnogorske sredine imati jednu Bilju.
Ipak je najviše vole nikšićke bakice i dekice, njeni pacijenti koje obilazi i liječi posvećeno i kontinuirano.
Bilja mi ljubazno uvijek stavlja do znanja da sam težak i zahtjevan pacijent, nepovjerljiv i kritičan. Najgora sorta. Teška za saradnju. Uh…i ja sa takvima teško izlazim na kraj. Razumijem je.
A sorte kao Bilja…više nema. Izumrla. Ostali rijetki primjerci koji nas podsjećaju šta su svojstva dobrog ljekara. U najširem smislu.
Dr Nina Mandić, pedijatar