Danas se obilježava Međunarodni dan mladih i čini se da je upravo on bio savršen da se predstavi autorski projekat profesora Miroslava Minića ,,Antigona 2.0.” ispred knjižare ,,Karver” u Podgorici.
– Ideaj profesora Miroslava Minića, na neki način, zaviruje u jedan prostor koji svi nekako zanemarujemo, a kojem pripadamo, to je Mediteran. Lijepo se oslanjamo i referišem na njega. Kroz realizaciju ovog projekta Crna Gora je postala dio tog lijepog, teškog i kompleksnog regiona – kazao je na početku večeri filmski kritičar Vuk Perović.
Glumica Varja Đukić potom je istakla da je Minićeva ideja da uzme Antigonu kao motiv za ovu predstavu i cio ovaj projekat ,,potpuno autentična”.
– Ona pripada isto tako našoj kulturi, našoj civilizaciji, jer mi jesmo mediteranska civilizacija i jesmo mediteranska kultura i zato što su gotovo svi ,,Antigonu” u srednjoj školi čitali. Ja sam dobila informaciju, to je Miro pričao, da u mnogim zemljama u kojima je ova predstava izvedena, to su Španija, Alžir, Liban i Maroko, nisu znali za Antigonu – iznijela je Đukić jednu zanimljivost.
Dodala je da Antigona budi porive mladosti, ideje, hrabrosti.
– Ona je uporna, hrabra, neko ko se suprotstavlja javnosti, sudu autoriteta, sudu oca, sudu države, sudu vlasti i zato je taj motiv i ideja da se radi na tom tekstu, sa tom idejom nešto što pripada svjesti mladih ljudi. Pretpostavljam da svi vi mladi ljudi koji ovdje sjedite itekako osjećate jednu vrstu tjeskobe u ovim prostorima i baš u Mediteranu koji je ustvari, evo, samo središte, kako kažu, pupak svijeta, gdje je u suštini cijela civilizacija potekla. To je region velikih, strašnih ratova, to je region strašnih migracija, to je region mnogo žrtava koje su u tom, nažalost, Mediteranu ostale, iseljenika, mladih ljudi koji putuju, koji kreću u neki svijeta da ga osvoje, koji hoće da promijene nešto, koji pokušavaju da vide svoju budućnost i svoj život. Zato mislim da je ovo prvorazredno značajan projekat jer je okupio mlade ljude sa tom idejom da to potiče iz nečega što je osnova svakoga drugoga društva, to je prstor učionice, prostor škole, prostor učenja, prostor prenosa zvanja i prostor, možda, najdubljeg uticaja iz autoriteta koji, osim roditelja, pripada pedagozima – istakla je Đukić.
Zaključila je izlaganje vjerovanjem da ,,ovo što Miro Minić radi je jedna posebna vrlina jedne kulture jednog društva.”
– Možete zamisliti kako je preseliti ideju u prostor koji izlazi iz škole, izlazi iz Danilovgrada, a zatim i iz Podgorice, iz Crne Gore i naseljava čitav taj jedan prostor koji je potpuvo van granica. Na kraju, vidjećamo da nekako te granice ustvari i ne postoje – kazala je profesorica Svetlana Jovetić -Korpivica.
Za petojezičnu knjigu kazala je da je to ,,zapravo neka vrsta priručnika koji će omogućiti i drugim nastavnicima da, ugledajući se na ovaj projekat, motivišu učenike da urade nešto slično.”
– Vidjećete zapravo koliko na jedan vrlo jednostavan, suptilan, neposredan način čovjek može u učionici da napravi mala čuda. Ovaj film govori o tim malim čudima i čini mi se da strašno je važno da ljudi imaju senzibiliteta za to. Jedna od tih osoba je upravo Esma Kučukalić koja je, na neki način, imala sluha za Mirovu priču i podržala je na pravi način. Ono na čemu ja zavidim Miru jeste upravo ta lakoća sa kojom je on u stanju da komunicira to, ne samo sa đacima. On združuje mnoštvo nekih drugih puteva kojima čovjek mora da prođe i nisu uvijek baš ti putevi glatki – rekla je Jovetić – Koprivica.
Profesor crnogorskog jezika i književnosti u danilovgradskoj gimnaziji ,,Petar I Petrović Njegoš” i autor projekta Miroslav Minić poslužio se citatom.
– Niko od vas neće reći ,,Za ljubav, a ne za mržnju ja sam stvorena”, ali, cijela predstava će da ,,vrišti” tom rečenicom – kazao je Minić.
Učenici su, dodaje, pričali o problema gdje žive, šta ih muči, šta im smeta i bili su veoma hrabri,
– Hrabro su pričali svoje priče. Iskreno, par puta me je bilo i strah da li sam ja dovoljno dobar, zreo da mogu to da kanališem i da stvarno zatvorim krug tih njihovih možda i tužnih priča i svega toga. Jedan od njih, Filip je rekao da on želi da mladi ljudi koji su osjećali, doživljavali sve to što je on doživljavao znaju da postojimo mi za njih. Njegova priča u predstavi ,,Antigona 2.0” se bazirala na nas koji nismo toliko hrabri, mi koji bismo morali da budemo, naročito pedagozi, psiholozi, nastavnici, koji ćutimo ako primijetimo nasilje, koji ne pomažemo mladim ljudima – kazao je Minić.
Objasnio je da predstava u Bejrutu nije mogla da se realizuje zbog situacije u zemlji, a da će film biti prikazan na festivalu u Španiji.
Publika je imala priliku da potom vidi svjetsku premijeru dokumentarnog filma ,,Antigone 2.0 Mediteranean” rediteljke i scenaristkinje Esme Kučukalić. Prevod je zasluga koordinatorke crnogorskog ogranka Skupštine građana i građanki Mediterana Zorke Kovačević.
Predstavljena je i petojezična knjiga (crnogorski, španski, engleski, francuski i arapski jezik) – medotološki vodič za rad na predstavi čiji su autori profesor Gimnazije ,,Petar I Petrović Njegoš” Miroslav Minić i glumica i rediteljka iz Španije Maria Colomer Pache.
U projektu je učestvovalo više od 70 učenika iz Crne Gore, Španije, Maroka, Alžira i Libana.
,,Antigone 2.0 Mediterranean” je inicijativa Fondacije Skupštine građanki i građana Mediterana (FACM) i Fondacije Anna Lindh, a sprovodi se u saradnji sa Festivalom Mostra Viva del Mediterrani. Projekat je finansijski podržan od strane Evropske unije.
Zasnovan na ideji Miroslava Minića ovaj projekat uključuje učesnike iz pet mediteranskih zemalja i sedam (FACM) članica: Valensija (Španija), Podgorica (Crna Gora), Nador, Asilah i Rabat (Maroko), Oran (Alžir) i Bejrut (Liban). Projekat se sprovodi u saradnji sa: AMEL, Le Petit Lecteur, ASTICUDE, FOMEJE, Cafe Europa i MVM.
B.R.
Foto: Privatna arhiva