ART SLAJDER
MARIJANA ŠOVRAN U OGLEDALU: Još kao djevojčica, znala sam da će se moj život “odvijati na sceni”
Današnja gošća MNE magazina u rubrici “U ogledalu” je operska pjevačica, sopranistkinja Marijana Šovran.
Marijana je rođena u Kotoru, po kojem pamti djetinjstvo i odrastanje. Poslije završene gimnazije, školovanje je nastavila u Srbiji. Završila je Akademiju lepih umetnosti, kao i master studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof.mag.emeritus, sa Pučinijevom operom ,,La Bohéme’’, sa ulogom Musette. Zatim su uslijedile specijalističke studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Nikole Kitanovskog, koje je završila sa Verdijevom operom ,,Rigoletto’’, sa ulogom Gilde.
Šovran je dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada, a pohađala je i mnoge inostrane kurseve koji su doprinijeli razvoju njenog muzičkog talenta i vještine.
Njena biografija bogata je nastupima i projektima preko kojih je izgradila prepoznatljivo ime u svijetu umjetnosti. Među njima su muzičko scensko djelo Ivane Žigon ,,Da rata više ne bude’’ u Narodnom pozorištu u Beogradu, nastup sa ansamblom ,,Stanislav Binički” u Domu vojske u Beogradu, omaž ,,Profesorici Darinki Matić Marović s ljubavlju” u Herceg Novom, novogodišnji koncerti u Budvi, festival ,,Kotor Art” u Kotoru, humanitarni koncert u Kotoru, mjuzikl ,,Beli Ždralovi”, Velika Scena Narodnog Pozorišta u Beogradu, gala koncert operskog studija ,,Borislav Popović” sa gostima u Narodnom pozorištu Beograd, opera ,,Die Zauberflöte”, uloga Papagena u Narodnom pozorištu u Beogradu, premijera Pučinijeve opere ,,Suor Angelica ”, uloga Genovieffa u Narodnom pozorištu u Beogradu, koncert u Ruskom domu u Perthu, kao i nastupi u Austriji, Grčkoj, Mađarskoj, Češkoj i Švajcarskoj…
U razgovoru za MNE magazin, Marijana se prisjetila djetinjstva za koje je vežu lijepe uspomene – Boka, dječiji festivali, rodno mjesto, karnevali… Još tada je, kako nam je kazala, znala da će se njen život “odvijati na sceni”, zavoljela je umjetnost, aplauze i muziku. Kao djevojčica, bila je očarana pesmom “La Pioggia” od Gigiole Cincuetti. Pjevala ju je satima, u nedogled… Danas tu pjesmu opisuje kao “pjesmu svog života”.
Prvi honorar, prisjeća se Marijana, zaradila je tokom studija, kada je snimala vokale za film Lazara Ristovskog ,,Beli lavovi”. Nakon tog honorara, sljedeći su se samo nizali.
Kako tada, tako i danas, u poslu insistira na istim principima, a glavni je profesionalizam.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Na moju Boku, na Prčanj – moje rodno mjesto u kojem sam odrasla sa tri starija brata i roditeljima. Našu Vilu Mariju, kuću u kojoj su nas roditelji naučili radnim navikama i gostoprimstvu za koje je moj otac Milivoje dobio ,,Zlatnu čašu gostoprimstva”. Na maskenbale, karnevale, plesnu školicu ,,Mala Sirena” Jadranke Popović, školu glume Petra Pejakovića, na pokojnog čika Dragana Radulovića, uz čiju sam podršku od kad znam za sebe bila na daskama koje život znače, na malim ekranima i pred kamerama iza kojih je bio pokojni čika Bato Dukaj i govorio kako me kamera voli.
Dječiji festival pozorišta za djecu bio je nezaobilazan svakog ljeta. Još tada znala sam da će se moj život odvijati na sceni, još tada postala sam zavisna od aplauza i publike koju sam željela i želim da usrećim svojom umjetnošću. Dječiji festivali ,,Zlatna pahulja”, ,,Naša radost”, i festival u Gornjem Milanovcu, gdje sam pjevala pjesme Zorana Proročića, Ferenca Kovača i Joce Adamova. I naravno crkveni dječiji hor koji je vodila popadija Ivana Krivokapić.
Dječiji festival pozorišta za djecu bio je nezaobilazan svakog ljeta. Još tada znala sam da će se moj život odvijati na sceni, još tada postala sam zavisna od aplauza i publike koju sam željela i želim da usrećim svojom umjetnošću. Dječiji festivali ,,Zlatna pahulja”, ,,Naša radost”, i festival u Gornjem Milanovcu, gdje sam pjevala pjesme Zorana Proročića, Ferenca Kovača i Joce Adamova. I naravno crkveni dječiji hor koji je vodila popadija Ivana Krivokapić.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Mislim da je moj prvi honorar bio u vrijeme studija, kada sam snimala vokale za film Lazara Ristovskog ,,Beli lavovi”. To je bilo 2011. godine. Potrošila sam ga za neke životne potrebe koje sam imala studirajući van svoje zemlje. Nakon tog honorara, sljedeći su krenuli da se nižu.
Na čemu insistirate u poslu?
-Insistiram na profesionalizmu! Veoma sam ozbiljna kada je rad u pitanju i striktna sam u tome da se privatni i profesionalni odnosi ne miješaju!
Foto: Jason Gold
Koju knjigu i film biste preporučili?
-Knjiga ,,Glad” od Mirjane Bobić – Mojsilović i film ,,The boy who harnessed the wind”.
Koje jelo najviše volite?
-Paštašutu! Mogla bih da je jedem svaki dan. Generalno volim razne paste i njoke, morsku ribu oradu i brancin. Uz sve to neka zelena salata i naravno, volim slatkiše. 🙂
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Na početku dobra hemija, a onda, veoma je ključno poštovanje, zatim uzajamno razumijevanje i podrška. Naravno, konstantna njega veze da uvijek bude kao da ste se juče upoznali. Kada sam poslije 10 godina veze rekla sudbonosno “da”, osjećala sam leptiriće u stomaku, baš kao onog dana kada smo se upoznali.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Voljela bih da se vratim u prošlost i vidim uživo kako je izgledao W.A.Mozart dok je komponovao muziku sa samo šest godina i ranije, i da vidim kako izgleda naučiti klavirsku kompoziciju za samo 30 minuta što je on činio. I kada bih mogla nešto da promijenim, on bi napustio život u poznim godinama i slavi, a ne u siromaštvu i sahranjen kao običan beskućnik. Imao je samo 35 godina kada je umro, a ostavio nam je toliko toga.
Oživjela bih naravno i Mariju Kalas, Renatu Tebaldi i Lućiana Pavarotija. Imala bih štošta da ih pitam…
Oživjela bih naravno i Mariju Kalas, Renatu Tebaldi i Lućiana Pavarotija. Imala bih štošta da ih pitam…
Putovanje koje pamtite?
-Kada sam nakon malog mjesta u kojem sam odrasla prvi put poslije rata otišla kod bake i đeda i vidjela Sarajevo, bila sam opčinjena bez obzira na oštećene fasade. Ljubav prema tom gradu i danas je velika. Sjećam se slične opčinjenosti Novim Sadom gdje su mi studirala braća, a zatim Beogradom, gdje su studirale moje sestre od tetaka Jelena, Vesna i Jasna… Znala sam da ću živjeti u velikom gradu još kao mala.
A putovanje koje pamtim je svakako moje prvo putovanje u stranu zemlju Austriju sa horom SPDJ Kotor. Sa horom Jedinstvo obišla sam Austriju, Češku, Mađarsku, Slovačku, Grčku, Švajcarsku… Bila su to nezaboravna putovanja. Na početku, sa nama je pored profesora Mihajla Lazarevića uvijek išao i pokojni otac Momčilo Krivokapić, koji nam svima veoma nedostaje. Profesor Mihajlo bio je strog, ali svi smo ga obožavali kao i dan danas. Roditelji su nas puštali sa puno povjerenja na sva ta putovanja. Ja sam dobijala solo numere, što me je u mnogome oblikovalo i pomoglo mi da postanem operska umjetnica. On je znao da ću biti solo izvođač te me je u tom smjeru i gurao i podučavao.
A putovanje koje pamtim je svakako moje prvo putovanje u stranu zemlju Austriju sa horom SPDJ Kotor. Sa horom Jedinstvo obišla sam Austriju, Češku, Mađarsku, Slovačku, Grčku, Švajcarsku… Bila su to nezaboravna putovanja. Na početku, sa nama je pored profesora Mihajla Lazarevića uvijek išao i pokojni otac Momčilo Krivokapić, koji nam svima veoma nedostaje. Profesor Mihajlo bio je strog, ali svi smo ga obožavali kao i dan danas. Roditelji su nas puštali sa puno povjerenja na sva ta putovanja. Ja sam dobijala solo numere, što me je u mnogome oblikovalo i pomoglo mi da postanem operska umjetnica. On je znao da ću biti solo izvođač te me je u tom smjeru i gurao i podučavao.
Pjesma Vašeg života je?
-,,La Pioggia” od Gigiole Cincuetti. To je pjesma koju sam kao djevojčica pjevala u nedogled. Budila je u meni neku posebnu emociju i prijala mi je glasu. Snimila sam je za Facebook za vrijeme kovida, kada smo bili zatvoreni. I shvatila sam da sam kao mala pogrešno izgovarala riječi na italijanskom. Tada se tekstovi pjesama nisu mogli naći na internetu kao danas. Sjećam se da sam u nedogled vraćala CD unazad, pa stavljala pauzu i zapisivala tekstove pjesama. Imalo je to posebnu čar…
D.Markuš
