MAGAZIN SLAJDER
IVAN IVANOVIĆ U OGLEDALU: Djetinjstvo me asocira na beskrajnu rasterećenost postojanja
Foto: Zdravko Bajzek
Današnji gost u rubrici Montenegro magazina ,,U ogledalu” je podgorički kantautor i multiinstrumentalista Ivan Ivanović.
Rođen je 1985. godine u Podgorici. Djetinjstvo ga, kaže u ovom razgovoru, asocira na igru, bezbrižnost, mirise i putovanja.
Ovaj diplomirani inžinjer zvuka muzičko obrazovanje stekao je u školi za muziku i balet ,,Vasa Pavić”, gdje je završio nižu i srednju muzičku školu, na instrumentalnom odsjeku za harmoniku. U toku srednje škole interesovanje sa klasične muzike mu odvlači rokenrol, pa prelazi na aktivno sviranje bubnja i gitare. Fakultet završava u Beogradu na Akademiji umetnosti, na smjeru Dizajn zvuka.
Prvo pojavljivanje na crnogorskoj sceni je u bendu ,,VIS Gorenje”, sa kojim je snimio i prvi studijski album. Član je džez sastava ,,MP-trio”, te autorskih bendova ,,BubnjIvi & Psi” i ,,Parampaščad”. Proteklog mjeseca grupa ,,BubnjIvi & Psi” objavila je novi singl ,,Ona posmatra”, a bend ,,Parampaščad” album prvijenac pod nazivom ,,Na putu ka suncu”.
Ivanović radi i kao studijski muzičar, aranžer i koproducent u studiju ,,STIVI”, čiji je jedan od osnivača.
Sav ovaj uspjeh ne bi bio moguć da u poslu ne insistira na posvećenosti, predanosti, iskrenosti i kompromisu.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Pa, djetinjstvo me, kao i većinu ljudi, asocira na igru, bezbrižnost, putovanja, mirise. Na beskrajnu rasterećenost postojanja.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam. Bilo je to sa 17 godina, prvi koncert koji sam svirao za Novu godinu u Bijelom Polju. Od tog honorara sam tada, uz pomoć roditelja za ostatak novca, kupio prvi bubanj.
Foto: Zdravko Bajzek
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na posvećenosti, predanosti, iskrenosti i kompromisu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Što se tiče literature, za ljeto lagano štivo ,,Autostoperski vodič kroz galaksiju”, a kada je film u pitanju, satirična komedija ,,Dr Strangelove”.
Koje jelo najviše volite?
– Ovo je najteže pitanje, na koje nemam odgovor. Svako ko me zna, zna da sam veliki gurman, što se i vidi, pa samim tim nisam izbirljiv. Ali, ako moram da se odlučim, recimo, crni rižoto sa lignjama.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebna oslobođenost, kompromis, razumijevanje, nesebičnost i potreba za istom.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– I ovo je jako nezgodno pitanje, ali, recimo, Mocarta, kao čovjeka sa najsavršenijim zabilježenim sluhom. Oživio bih ga da čuje u kojem pravcu je otišla muzika u odnosu na ono što je on stvarao.
Putovanje koje pamtite?
– Pa, pamtim ih dosta, rado se sjećam svakog, ali, eto, da izdvojim prvo ozbiljnije-srednjoškolska ekskurzija.
Pjesma Vašeg života je?
– Na ovo pitanje ne postoji adekvatan odgovor. Svaka dobra pjesma koju proživim, razumijem i osjetim je pjesma mog života.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
